Uvijek su bili s(p)retni kad je trebalo. Talijani ni sada nisu zakazali. Protiv Čeha, kad je pješčani sat za sve opasno curio, znali su kako prokrčiti put prema drugom krugu. Marcello Lippi nije želio riskirati. Iako su mu talijanski kolege derali kožu, Lippi je izabrao taktiku - važno je da ne primimo. Lucu Tonija ostavio je na klupi, u napadu je ordinirao samo Gilardino, a sredinu je nakrcao trkačkim "monstrumima". Česi su, istina, također igrali sa samo jednim napadačem (Baroš), ali stvar je puno prozaičnija. Oni ih, naime, nemaju više. Barem ne zdravih.
Ipak, početak je "nagnuo" teren prema vratima azzurra. Čovjek trenutka - Gianluigi Buffon. Nije trebao pokupiti previše, ali je bio pravi u sekundama kada je to najviše trebalo. Bez obzira na to što je Češka dominirala, upravo je Buffon neutralizirao njihove napadačke težnje, odnosno udarce Baroša i Nedveda. Možda je neupućenom promatraču izgledalo da Italija ne bi zabila gol dva dana. Što i nije nelogično, s obzirom na to da je Petr Čech uglavnom bio samo gledatelj. Ali, to je Italija, opasna i kad izgleda sterilno do boli...
Dovoljan je bio jedan udarac iz kuta za vodstvo, kapitalno vodstvo azzurra. Ubacio je Totti, najviše skočio Materazzi i Čech je kapitulirao. Prvi udarac u okvir za vodstvo vrijedno osmine finala. Da, to je Italija... Sve je za Čehe pogoršao Polak nevjerojatno glupo zaradivši isključenje. Zapravo, upravo u tom trenutku priča je dobila epilog.
U drugom dijelu Talijani su igrali rutinerski, ovaj put nisu bacili niz vjetar igrača više. Česi su mogli uglavnom samo gledati kako azzurri vrte loptu, bez ikakvog rizika i pretjeranih ekshibicija. Nažalost, jedna velika generacija Čeha sišla je zauvijek sa scene. Svi su očekivali više. Oni pogotovo.
