Unatoč bolnim leđima Ivan Dodig (33) spreman je staviti se hrvatskoj teniskoj reprezentaciji na raspolaganje kad god treba. Samo ako je zdrav.
U nizu od devet uspješnih subota hrvatskog para u Davisovu kupu, njegov je obol velik. Sudjelovao je u njih sedam, ima niz 7-0, posljednji put izgubio je u umaškom dvoboju protiv Britanaca 2013. kada mu je partner bio Mate Pavić. Impresivne brojke...
– Lijepo je čuti za te brojke, iako nas uvijek najviše veseli posljednja pobjeda. Niz od 9-0 znači da smo jako dobri u toj igri parova, da tu možemo biti malo opušteniji i očekivati taj bod što u prošlosti nije bio slučaj. To je jako pozitivno za reprezentaciju. To je vjerojatno najdulji hrvatski niz što se tiče parova. Ne znam koliko su imali Ljubičić i Ančić (provjerili smo: 6-0, op. a.), ali je činjenica da ako želimo osvojiti Davisov kup, moramo pobjeđivati u parovima jer oni znaju biti ključni. Naravno, nije realno očekivati da ćemo svaki put pobijediti, ali zasad ta serija traje i mi ćemo učiniti sve da je nastavimo.
S Mektićem igrao prvi put
Malo ste se “tražili” protiv kazahstanskog para?
– Bilo je puno teže s obzirom na to da nismo očekivali da će Borna izgubiti. Odigrao je prilično kvalitetno, ali malo ga je sreća napustila u presudnim trenucima. Mi smo Hrvatskoj vratili prednost, odigrali smo dobar meč, iako smo igrali protiv para o kojem ništa nismo znali i koji nas je malo iznenadio. Vidjelo se da Mektić i ja nikad nismo igrali zajedno i trenirali smo samo pet dana u Varaždinu. Nedovjesov i Habibuljin jako su dobro servirali, a to je u parovima jako bitno jer ako dobro servirate, onda možete držati meč u neizvjesnosti. Oni u tie-breaku nisu promašili nijedan prvi servis, i to je bilo ključno, ali kasnije smo se mi digli i pokazali da smo kvalitetnija kombinacija.
Dakle, jedan od ciljeva sezone je osvajanje Davisova kupa, a kakvi su vaši planovi kad su u pitanju turnirski nastupi?
– Što se tiče Davisova kupa, kao što vidite, svi smo na okupu, želimo napraviti ono što nam je zamalo uspjelo 2016. godine. Hoćemo li uspjeti, vidjet ćemo. Mislim da imamo kvalitetnu momčad koja u ovom natjecanju može otići do kraja. A što se tiče mene, sezona mi je krenula prilično turbulentno, ne baš pozitivno...
Malo ste tražili partnera?
– Pa, da. Trebao sam nastaviti s Granollersom, ali on se više bacio na pojedinačne nastupe pa nisam imao baš nekih opcija. Nije mi krenulo s Verdascom tako da sad igram s Ramom i vjerojatno ću nastaviti s njim. Krenulo nam je prilično dobro, pobijedili smo nekoliko jakih parova iako smo od nekih i izgubili. Nismo još ništa osvojili, imali smo tek polufinala u Dubaiju i Rotterdamu, ali ja se nadam da će se za godinu naša forma dizati. Hoće li to biti ono što će me zadovoljiti, ne znam, ali nisam odustao od borbe za prvo mjesto u poretku igrača parova. Bio sam četvrti, sada sam deseti, ali ako nas krene, a sezona je duga, mogao bih i do vrha.
Kako biste opisali Rajeeva Rama (34) kao čovjeka i kao igrača?
– On je kao osoba jako dobar, lako se možemo dogovoriti o puno stvari. Imamo sličan pogled na igru parova, dok sam se s Verdascom jako puno razilazio u razmišljanjima. A što se igre tiče, jasno je da će nam trebati neko vrijeme da se malo uigramo, zasad smo zajedno odigrali samo četiri turnira. On je dobar server i dobar igrač na mreži. Prilično smo različiti: on u teniskom smislu ima mekšu ruku, dok sam ja agilniji i pokretniji. Slična smo kombinacija kao Melo i ja, nadam se da će naša suradnja biti uspješna.
Je li vam katkad žao što ste prekinuli prilično uspješnu suradnju s Melom, osvojili ste Roland Garros?
– Koliko god da smo bili dobri, nikad nismo bili najbolji. Nismo bili konstantni i došlo je do zasićenja. Mislim da je to bila dobra odluka, samo što sam nakon toga imao peha s odabirom partnera. Kad sam igrao s Granollersom, u singlu sam imao najgoru sezonu u deset godina, puno sam se mučio, pa je to utjecalo i na parove. No ipak smo završili godinu kao peti par, ja kao peti igrač svijeta... Nismo ove godine nastavili, ali ja na sve gledam pozitivno, ako zdravlje posluži, bit će još godina na Touru.
Imate li još ambicija u pojedinačnoj konkurenciji, možda odigrati Umag kao i lani?
Na raspolaganju reprezentaciji
– To je završena priča. Imam problema s leđima i nema smisla nešto pokušavati, posebno sad kad sam pao ispod 400. mjesta. Ne vidim se više u tome, važnije mi je usredotočiti se na parove i postići zacrtane ciljeve.
Zbog tih leđa imate stalno fizioterapeuta sa sobom?
– Da, tijelo se troši, pomoć fizioterapeuta mi je nužna. Kad sam kod kuće, pomaže mi Vinko Sušac, na turnirima najčešće Alen Štokan. Imam cijeli tim ljudi koji vodi brigu o meni, bez toga se ne može. Trener mi je brat Mladen, a kondicijski Stjepan Medak.
Ako osvojimo Davisov kup i ostane ovaj format, Čilić je najavio pauzu u reprezentaciji, a vi?
– Promjena formata bi odgovarala svim igračima, sadašnji nas model jako puno iscrpljuje i oduzima nam puno vremena. Nema ni bodova, pa je to razlog što puno igrača iz vrha ne igra. Ako prođe novi format, bit će nam lakše. Sve će se odigrati u sedam ili 10 dana. A što se mene tiče, ja sam uvijek na raspolaganju reprezentaciji.
