KOŠARKAŠ GODINE

Ivan Rudež: Švicarci dobro plaćaju, ali im fali profesionalaca

Ivan Rudež
Foto: Printscreen
08.01.2014.
u 11:30

– Veliko pivo je 10 eura, pizza između 15 i 20 eura, a mjerica kestena 10 eura. A ja baš volim kestenje, no ovdje iz principa ne želim jesti! - kaže Ivan Rudež.

Izbor košarkaša godine ujedno je sjajna prilika da promoviramo mlade hrvatske trenere koji rade u medijskoj sjeni, a obećavaju. Jedan je od takvih i Ivan Rudež (35), strateg Geneva Lionsa, švicarskog prvaka i osvajača kupa. Poput Gjergje i Lutza, i on se mora dokazivati u bijelom svijetu, što možda i nije loše jer barem žive u urednijim sustavima plaćanja no što je u hrvatskoj košarci.

Učio kod Jaska i Ace

Već sa 27 godina vodio je seniorsku momčad, i to u Slovačkoj. Potom je bio pomoćnik Petroviću u Cedeviti i Repeši u Ciboni, a iz Cibone je otišao u Švicarsku. A koliko je jaka švicarska košarkaška liga?

– Jača nego slovačka, kao donji dom njemačke i francuske lige. U Švicarskoj top Amerikanci mogu dobiti mjesečno između šest i osam tisuća USD.

Rudež kaže da Švicarci dobro i uredno plaćaju, ali da su u košarci organizacijski malo tanji.

– Klubovima nedostaje hladni pogon, puno se radi na volonterskoj bazi pa nam se zato i dogodilo da nam se Amerikanac zbog administrativnog previda morao vratiti kući jer smo zakasnili s prijavom policiji. Osim mene i igrača, nitko nije profesionalac. Recimo, naš predsjednik je odvjetnik koji ima svoj posao, cijeli njegov upravni odbor također, a ovo je posao kojim se bave vikendom. Zapravo, ja sam jedini koji redovito dolazi u ured pa su time i moje ovlasti šire no klasične trenerske, ja tu radim i onaj menadžerski dio. Nemam sportskog direktora, ja sam jedno i drugo.

Ivan kaže da je tako u većini švicarskih klubova.

– Jedino Fribourg ima profesionalnog predsjednika i sportskog direktora, a Lugano pak ima najveći proračun. Lani su imali oko milijun eura, a naš je ovosezonski proračun 800.000 švicarskih franaka. Po rezultatima smo obično među prva četiri, uvijek konkurentni.

Glasovao sam i za brata

Život u Švicarskoj nikad nije bio jeftin.

– Veliko pivo je 10 eura, pizza između 15 i 20 eura, a mjerica kestena 10 eura. A ja baš volim kestenje, no ovdje iz principa ne želim jesti! Radije popijem pivo uz oraščiće. No unatoč tome u Švicarskoj je lijepo živjeti. U Ženevi živi puno stranaca jer je tu puno međunarodnih institucija, a tu je i Europsko vijeće za nuklearna istraživanja, odnosno CERN, u kojem se nalazi i takozvana “božja čestica” od koje ja živim udaljen svega 500-tinjak metara.

Stručnjak iz blizine božje čestice među pet najboljih hrvatskih košarkaša svrstao je i košarkaša iz čestice Rudežovih.

– Uza sve poznate napadačke vrednote, Bogdanovića je u elitu gurnuo obrambeni iskorak. Ukić je osvojio grčko prvenstvo protiv prvaka Europe, a moj brat Damjan imao je bitnu ulogu u najboljoj sezoni Zaragoze u povijesti kluba.

Komentara 1

Avatar comandante
comandante
15:17 08.01.2014.

Cijene u Svici lupa a ovo da je ucio od Ace - hahahahahahaah

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije