Boje hrvatskog kluba u generaciji 1976. branio je i Eusebio, jedan od najvećih portugalskih igrača svih vremena.
Svečanoj večeri uz 400 uzvanika prisustvovala je i hrvatska veleposlanica u Ottawi Vesela Mrđen-Korać.
Hrvatski je nogomet u iseljeništvu doživio vjerojatno jedno od najvećih priznanja nedavnom inauguracijom momčadi Croatije iz Toronta u Kuću slavnih kanadskog nogometa. Među njima bili su Grnja, Lukačević, Blašković, Bilečki...
Sto se mene tice, ovo je zadnji put da dolazim na nesto sto organizira Croatia Toronto i njena sadasnja uprava. Nemoguce je koliko mi se gade ti ljudi iz uprave, zajedno sa onim njihovim predsjednikom Pavicicem. Pa, taj ide svakom na zivce. Citava uprava je toliko ljigava, to su sve osobe bez karaktera, bez srama i stida. Guraju se u upravu (kao i u druge organizacije), a svi zajedno ne mogu nakupiti pet razreda osnovne skole. Veceras ih nisi mogao nigdje vidjeti da nesto rade i pomazu na banketu. Vecina je sjedila za stolovima, a cuo sam da su trazili ljude izvan Croatije da rade na banketu umjesto njih. Ljudi su zaista bijesni i osjecaju se kao budale.
Program je vodio Domagoj Sola. Nije bio los, nekoliko predugih govora, a poslije se i on izgubio. Naravno govorio je i predsjednik kluba Pavicic. Toliko je bio napuhan kao da je ovo najvaznija stvar u citavoj hrvatskoj povijesti, a da je on taj bez koga nista ne bi bilo. Rekao je nekoliko znacajnih stvari iz povijesti kluba, vecina je poznata, ali nije zaboravio spomenuti onog lopova Krijana kao najvrednijeg u klubu. Istina, taj jest radio najvise, ali bilo je i drugih. Ne treba ih spominjati, ali je bolje da ne spominje ni Krijana, jer je taj uvijek tamo gdje moze omastiti prste. A ako hoces rastjerati goste, samo dovedi Krijanovu Katu. Kad je vide ne moras im ni nositi veceru, svi su vec siti. Vecera je kasnila i kao uvijek, bila je najlosija od svih banketa na kojima sam bio. Ako je za stolom sjedilo 8 ili 9 ljudi, jednostavno su donijeli toliko mizerno hrane, da su zaista neki ljudi ostali bez zalogaja. Bilo je neke salate i gulasa. Kasnije su donijeli tanjur pohanih snicli i malo nekog priloga. Uzeo sam jednu sniclu, a priloga je nestalo. Opet nije bilo dosta za sve, pa sam izasao van.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Grnja, zaslužio si, čestitam od srca !