Kad direktor Vedran Pavlek kaže da se svi oko Ivice trude našeg skijaša što više sačuvati, to se odnosi i na razgovore s novinarima. I oni odnose energiju, pogotovo ako se pitanja ponavljaju. Posredstvom glasnogovornika Nenada Erora, Ivicu smo uspjeli dobiti telefonski, dok se sa članovima svoje ekipe vozio iz Adelbodena u Wengen.
Pitali smo ga za emocije. S preuzimanjem vodstva u ukupnom poretku, ali i u slalomu Svjetskog kupa, u hrvatskim je medijima došlo do prilične euforije.
– Ne smijem si dopustiti euforiju jer i ona iscrpljuje. Srećom, ovdje u švicarskim brdima sam izoliran.
Kostelići pobjede slave čašom pjenušca i to je sve.
– Tata obično kaže: "U zdravlje! Za sve naše prošle i buduće pobjede!". Mi posebno ne slavimo pobjede tijekom sezone. Na licu mjesta slavimo jedino olimpijske medalje, ali i to kada završe olimpijske igre. Utrke su u siječnju toliko blizu jedna drugoj da nemate vremena slaviti.
Sestra Janica i otac Ante ipak su si dopustili pojačane izraze veselja nakon slalomske pobjede u Adelbodenu.
– Tata je čak i zaplakao za vrijeme intoniranja himne. Ja sam himnu pjevao s užitkom jer sam htio zapamtiti taj trenutak.
Da je mogao, u ciljnoj bi areni rado zasvirao gitaru kao što je činio prije osam godina.
– Nažalost, u Adelbodenu više nemaju bend u ciljnoj ravnini. Bio sam presretan što sam drugi, zato sam i svirao. Jer, skoro sam se zaustavio pred samim ciljem.
Ivica ne želi puno razglabati o svojim vrlo dobrim izgledima za osvajanje velikoga Kristalnoga globusa jer još nije prošlo ni pola sezone. Od 39 mogućih utrka, voženo je 15.
– Ne želim se obazirati na to, već se usredotočiti na svaku utrku posebno. Osim toga, ima i drugih zanimljivih nagrada.
Osim velikoga Globusa, Ivicu zanimaju i mali Kristalni globusi koje će dobiti pobjednici slaloma i kombinacije.
– Takav je pogled puno zdraviji. Ostvarenje manjih ciljeva donosi veće. Manja postignuća uvijek su mostovi prema onom velikom.
Da kucnemo o drvo, leđa i koljena ga zasad služe, a to je osnovni uvjet da dosegne uspjeh karijere. Za zdravlje su zaslužni stručnjaci iz Daruvarskih toplica predvođeni dr. Egićem.
– I dalje svakodnevno radim vježbice za leđa. Imamo sreće da takvo mjesto postoji, toplice okružene sportskim terenima. Miran je to kraj, pogodan za treninge kakve mi volimo, recimo cestovnu vožnju biciklom u proljeće. Ondje je dr. Egić koji uživa naše apsolutno povjerenje.
Već danas u Wengenu slijedi prvi službeni trening spusta.
– Od tri, jedan sigurno neću voziti. Vjerojatno u srijedu.
Svaka čast, no i ja bih plakao na himnu iz Monte Carla bez problema, a ovdje mi oči već presušile kad mi uzmu 50% od plaće.