Da smo sa Sjevernom Irskom igrali prije četiri godine, taj bi dvoboj bio označen kao lak zalogaj za kockaste, jer momčad Michaela O’Neilla tada je bila tek 96. na ljestvici. No, od te 2012. puno se toga nabolje promijenilo za Sjeverne Irce, koji su sada već 36. na Fifinoj ljestvici.
Koliko će teško biti desetkovanim kockastima potvrđuje i podatak da Sjeverna Irska kod kuće nije poražena u posljednjih 10 utakmica, a u posljednjih pet nije primila ni pogodak. Uglavnom, Windsor Park u Belfastu neosvojiv je već 1164 dana. A za to velike zasluge ima izbornik Michael O’Neill koji je na klupu sjeo 2011. godine.
Preživio dva nokauta
Mnogi su ga u početku osporavali, jer prije toga bio je samo trener u dva škotska drugoligaša te u sjevernoirskom prvoligašu Shamrock Roversu. A kada je u prve dvije utakmice na mjestu izbornika Sjeverne Irske izgubio od Norveške s 0:3 te od Nizozemske s 0:6, mnogi su ga odmah htjeli smijeniti.
Srećom, nisu uspjeli jer O’Neill je preporodio zelene te čudesno, prvi put u povijesti, Sjevernu Irsku odveo na Euro. A u Francuskoj nisu bili prolaznici, ušli su u osminu finala. Sjajan uspjeh za čovjeka koji ustvari nije ni trebao postati trener.
Naime, po završetku igračke karijere zaposlio se u financijskoj industriji, ali nakon godinu dana paralelno je uz posao počeo raditi i kao pomoćnik u škotskom drugoligašu Brechin Cityju.
– Vrlo sam brzo shvatio da se želim baviti samo nogometom i od te 2007. počinje moj trenerski uspon – kaže O’Neill, koji je tek drugi katolik na klupi Sjeverne Irske.
Dok je izbornik Sjeverne Irske nesuđeni financijaš, napadač Connor Washington nesuđeni je poštar! Igrač QPR-a odigrao je sve četiri utakmice za Sjevernu Irsku na Euru, a za vrijeme onog prethodnog Eura, 2012. godine, radio je kao poštar! Te 2012. igrao je u petom rangu engleskog nogometa, za St. Ives Town.
– Euro 2012. godine? Iskreno, nisam baš odgledao puno utakmica, jer od pet ujutro raznosio sam poštu, potom sam trenirao u svom petoligaškom klubu, tako da bih za vrijeme večernjih utakmica Eura uglavnom zaspao – prisjetio se Washington i dodao:
– Naravno da tada nisam ni zamišljao da ću jednog dana biti reprezentativac Sjeverne Irske i igrati na Euru. Bilo bi zaista smiješno biti tako optimističan u tim okolnostima.
No Washington nije odustajao, probijao se svake godine u višu ligu, te preko pete (St. Ives), treće (Newport) i druge lige (Peterborough) stigao zimus u Queens Park Rangers, i to za čak 3 milijuna eura. Puno je to za igrača koji je nekad dijelio poštu.
Prošao pakao
– Taj me posao očvrsnuo i izgradio u osobu kakva sam danas. Moj put do uspjeha bio je jako dug, ali zato sada više uživam. Prošao sam pakao, radio sam dva posla, nekoliko su me puta izigrali i menadžeri, no ustvari nikad nisam sumnjao u sebe. Znao sam da mogu biti odličan nogometaš – rekao je Washington.
Zanimljivo, Washington igra za Sj. Irsku iako mu je majka Engleskinja, a tata Škot.
– Te reprezentacije nisu me htjele, no baka po maminoj strani je iz Belfasta pa mogu igrati za Sjevernu Irsku – objasnio je Conor Washington.
Članak bez imalo srca,nigdje naša repka,Hrvatska repka,naši dečki,nego samo kockasti,ali hvala bogu da ima nas koji znamo koliki je to ponos za jednog čovjeka predstavljati voljenu zemlju na nekom natjecanju,a naši dečki to rade sa srcem i hvala im,posebno Dariuiu kad mu je otac umro.Jadan članak.