Ovo što se košarkaškoj reprezentaciji dogodilo u Poljskoj prava je havarija. U gdanjskoj luci hrvatski se brod zabio u poljski zid poput Titanika u santu leda i potonuo.
S četiri NBA igrača u sastavu, Hrvatska je izgubila od vrlo prosječne reprezentacije, protiv koje je trebalo samo odigrati dobru obranu. No, obrana se igra s voljom i tjelesnom spremom, a toga kod naših nije bilo dovoljno. A stara je sportska mudrost da igraš onako kako si trenirao, a naši to očito nisu dobro radili pa se pitamo što se događalo na relaciji igrači – izbornik. Mi i dalje vjerujemo da je on dobar zanatlija, no on ovaj put posao nije dobro obavio. Za razliku od lipnja, kada se s pobjedama nad Italijom i Rumunjskom Hrvatska provukla u drugi krug kvalifikacija za SP.
Utučeni čelnici Saveza
No, kada je trebalo ostaviti kapital onima koji će igrati u studenom i veljači te preostale četiri kvalifikacijske utakmice, dogodilo se nešto teško razumljivo. Hrvatska se već u rujnu praktički oprostila od SP-a koje se, ktome, još proširilo na rekordan broj sudionika.
Premda je to vrlo upitan poredak, jer u njemu uživamo visok status samo na račun olimpijskog četvrtfinala od prije dvije godine, Hrvatska kao 8. reprezentacija svijeta s Fibine rang-ljestvice nije se izborila za nastup među 32 selekcije. Baš kao i europski prvak, i susjed nam, Slovenija koja se na toj istoj listi diči 7. mjestom.
No, natjecateljski ekipni sport vrlo je nemilosrdan i jedino je važno koliko si dobar danas, a ne jučer. A Hrvatska je toliko dobra da niti sa Šarićem i Bogdanovićem ne može izboriti dvije važne ljetne pobjede. Još lošije zvuči to da imamo u NBA ligi šest igrača (a to očito više nije glavno mjerilo kvalitete košarke u nekoj zemlji), a da nas neće biti na Mundijalu.
Doduše, teoretski se mi za to još uvijek možemo izboriti, ali samo tako da mi Mađare dobijemo dvaput, a Poljsku sa šest koševa razlike i da u nekom sretnom krugu budemo treći. No, vjerovati u takvo što je isto što i biti siguran u dobitak na lotu.
Putujući s reprezentacijom iz Gdanjska, imali smo priliku vidjeti da su ovakvim ishodom, puno više od igrača, pogođeni izbornik Anzulović i čelnici Saveza, glavni tajnik Joke Vranković, šef struke Dino Rađa te predsjednik Stojko Vranković koji je htio dati ostavku još nakon poraza od Litve, ali ga je u tome spriječio Rađa,
Vrankovići su uzdrmani, poprilično, jer znaju što to što nas do 2021. neće biti na velikim natjecanjima znači za sponzorske prihode. Znaju, što ovakav ishod ekonomski znači za Savez kojem ionako, nad glavom, visi Damoklov mač dugova prema Eurobasketu 2015. održanom (jedna skupina) u Zagrebu. A taj dug, naslijeđen od neke druge garniture, koji je gradonačelnik Bandić obećao riješiti, seže i do tri milijuna kuna.
Unatoč tome, reprezentativcima se nastojalo pogodovati pa se i u Rumunjsku i u Poljsku išlo čarter-letovima kako bi imali potreban komfor. Nažalost, oni nisu uzvratili na parketu a, kao što kaže Stojko Vranković, nije dovoljno samo se odazvati reprezentaciji. Treba na njene kratke pripreme doći tjelesno spreman, ali i biti spreman podrediti se režimu rada i trenirati punom snagom na svakom treningu. Jer, ako je izbornik Anzulović zadovoljan tek sa svakim petim treningom, onda to ne može završiti dobro, što dakako ne amnestira ni šefa reprezentacije.
No, treba i to reći da je Anzulović bio tek četvrti izbor čelništva Saveza (koje za sav ovaj nastali jad snosi zapovjednu odgovornost) i da se do njega došlo sistemom eliminacije, nakon što nije uspio angažman Trinchierija, Perasovića i Repeše. Trinko i Peras odlučili su čekati svoje euroligaške prilike (koje nisu dočekali), a Repeša se sa Savezom nije dogovorio oko naknade. Zula se svojim zvijezdama, a možda je trebao, nije usudio suprotstaviti premda mu je Stojko rekao da će dotičnome on uručiti kartu za kući.
Slijede oproštaji nekih igrača
Stojko izborniku leđa štiti i sada, više nego svoja, pa je na sastanku užeg vodstva Saveza dogovoreno da će Anzulović i dalje ostati izbornik.
Ovakav ishod kvalifikacija zacijelo će donijeti i neke igračke oproštaje od reprezentacije. Teško nam je vjerovati da ćemo Simona (33) vidjeti opet, a nije nemoguće da je i najboljem strijelcu Bojanu Bogdanoviću (29) ovo bilo posljednje reprezentativno ljeto. Uostalom, vrijeme je da se počne stvarati neka nova reprezentacija s nekim novim odnosima prema nacionalnoj vrsti, suigračima, izbornicima... a s tim treba krenuti “od vrtića”. U to ime će se danas na presici izdati i “proglas” o tome kako za igranje u reprezentaciji ubuduće neće biti dovoljno biti samo domoljub nego i ultimativni profesionalac.
Ma koji Anzulovic,pa to je žešća prevara,covjek izgubljen u vremenu i prostoru ... I uvijek ona izbezumljena faca,s otvorenim ustima pogled u prazno.