Iztok Puc, legendarni rukometaš koji je igrao za tri različite zemlje (Jugoslavija, Hrvatska, Slovenija) na trima Olimpijskim igrama (Seul, Atlanta, Sydney), dobio je jučer spomen-ploču na Kutiji šibica.
– Ova dvorana bila je Iztokov drugi dom. I kada nije imao treninge i utakmice, dolazio bi u dvoranski kafić gdje bi pio kavu s prijateljima – rekao je Hrvoje Horvat, Pucov punac.
Za Žogu plati 200.000 DEM
Na otkrivanje spomen-ploče došli su rukometaši PPD Zagreba i Pivovarne Laško. To su dva kluba u kojima je Žoga igrao. Sa zagrebašima je dvaput osvojio Kup prvaka, a igrajući za hrvatsku reprezentaciju, osvojio je olimpijsko zlato (1996.), svjetsko srebro (1995.) i europsku broncu (1994.).
– Puca smo počeli pratiti nakon što je s Jugoslavijom postao svjetski juniorski prvak u Rijeci 1987. godine. Godinu dana prije isteka ugovora s Borcem počeli su pregovori. Išao sam četiri puta u Banju Luku. Zoran Gobac sve je dogovorio s Pucom, ali njegov tadašnji klub tražio je novac. Na kraju smo ga doveli za 200.000 njemačkih maraka, a usput smo doveli i Patrika Ćavara kojem je ugovor istekao i nije nas ništa koštao. S njima dvojicom krenuli smo u osvajanje Europe – prisjeća se Davor Urek, tadašnji tajnik Zagreba.
Spomen-ploču otkrili su zajedno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i Borut Puc, Iztokov sin.
– Velika mi je čast i drago mi je da se tate još uvijek svi rado sjećaju i da cijene to što je napravio u rukometu – rekao je Borut.
Tate iz igračkih dana Borut se baš i ne sjeća.
– Bio sam premali da bih bio svjestan što je sve napravio. On je za mene bio samo tata. Idealan tata. Nisam mogao poželjeti boljeg. Uvijek bi mi radio doručak, igrali smo videoigrice, išli u kino – rekao je sa suzama u očima Borut koji često gleda videosnimke tatinih najboljih igara.
– Najviše sam puta pogledao onaj pogodak u finalu Kupa prvaka kada je Zagreb drugi put osvojio taj trofej. Pogledao sam taj pogodak tisuću puta i uvijek na kraju zaplačem – istaknuo je Borut.
Iztok nije ostao u rukometu. Otišao je za suprugom Jasenkom i sinom Borutom živjeti u Ameriku. Htio je biti uz sina koji je brzo postao profesionalni tenisač.
– Ni u Americi nije mogao bez rukometa. Stalno je na internetu gledao utakmice. Mislim da mu je rukomet tamo jako nedostajao – istaknuo je sin.
Bolestan nas je nasmijavao
Kada se Iztok razbolio, bio je to veliki šok za obitelj.
– On se najbolje držao od svih nas. U tim zaista teškim trenucima znao nas je nasmijavati. Bio je jako poseban.
Teniska karijera je završila?
– Pa da. Igram samo rekreativno. Skroz sam se preselio u Hrvatsku, a povremeno odem u Ameriku gdje je mama ostala živjeti – istaknuo je.
Hoćete li gledati finale Davisova kupa u Areni?
– Naravno. Moram ići gledati svoje prijatelje s kojima često treniram. Hrvatska je u svakom slučaju favorit – zaključio je Borut.
