– Procijeni li struka da je on potreban, da može pomoći nacionalnoj momčadi, to se treba poštovati. No, moj je stav da je nacionalnost kategorija koja se stječe rođenjem, ona se ne kupuje niti prodaje te sam načelno za to da sportaši nastupaju za zemlju u kojoj su rođeni – kaže Josip Čop.
Inače, prvi Brazilac u hrvatskoj reprezentaciji, sad već legendarni Eduardo da Silva, za vatrene je debitirao 16. studenoga 2004. godine, kao 21-godišnjak. Tada je već šest godina bio stanovnik Zagreba.
Eduardo je, za razliku od danas 23-godišnjeg Sammira, do Kranjčarova poziva za premijernu utakmicu s Ircima u Dublinu imao već šest nastupa za mladu selekciju. Iako te jeseni 2004. godine Dinamo nije bio ni izbliza jak kao danas, imao je još dvojicu reprezentativaca: Niku Kranjčara i Danijela Pranjića.
Još dvojica današnjih dinamovaca imaju hrvatsko državljanstvo i ambiciju zaigrati za Hrvatsku, Brazilac Etto i Argentinac Ibanez.
Jeli to znači da dijete koje se rodilo dok je majka volontirala u Africi, treba igrati za ... npr. Sudan.