Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić prvi put od početka sezone javno progovara o stanju u klubu i otkriva kako je i zbog čega smijenio trenera Valdasa Dambrauskasa. Jakobušić je boravio u Poreču kao gost na panelu Sportfesta te je s novinarima podijelio i emocije koje proživljava kao čelnik splitskog kluba, a to vrlo rijetko radi, kao što rijetko izlazi pred novinare te u kriznim situacijama pred mikrofone šalje direktora Nikoličiusa. Ovaj put Jakobušić je pred nama bio sam, pa je bila i idealna prilika da predsjedniku postavimo nekoliko pitanja. No, većinu toga on je kazao sam.
"Voditi Hajduk - najlakši ili najteži posao na svijetu." Radni je to naslov izlaganja Lukše Jakobušića, profesionalnog predsjednika Hajduka, čovjeka kojeg je velika rijetkost vidjeti u medijima. I zato je ovaj njegov nastup na porečkom Sport Festu imao dodatnu vrijednost jer je pričao vrlo otvoreno o slatko-gorkom poslu kojeg obavlja.
- Sama činjenica da ste izabrali ovaj naslov govori o percepciji ovog posla. To je velika čast ali nisam siguran koliko bi ljudi htjelo biti na mom mjestu. Nakon moje inauguracijske presice krenuo sam u šetnju u kojoj prigodi mi je jedan Splićanin dobacio: "Šetaj, šetaj, nećeš dugo". Sat i pol nakon presice jedan drugi čovjek mi je kazao: "Ako nakon dvije godine budeš mogao Splitom šetati normalno onda si uspio". Eto, ja do pune dvije godine imam još desetak dana a i dalje svaki dan šetam.
Zašto vrlo rijetko daje intervjue, Dubrovčanin na čelu Hajduka, ovako je objasnio:
- Činim to samo preko službenih kanala. Predsjednik Hajduka bi uvijek imao nešto za reći i javnost to vjerojatno zanima no moje mišljenje je da se predsjednik treba uglavnom javljati kada je teško, kada treba izaći i stati ispred kluba. Inače, došao sam na Sport Fest da podržim ovu manifestaciju. I organizator vjerojatno nije bio siguran da ću doći pa me zato i zvao.
Kao što je rečeno, uskoro će biti dvije godine njegova mandata na čelu kluba s najjačom navijačkom podrškom kojeg je preuzeo a da se nije prijavio na natječaj. A te dvije godine bile su prilično turbulentne.
- Nisam se prijavio na natječaj za predsjednika jer sam mišljenja da predsjednika Hajduka ne treba birati natječajem jer onda se bira samo između onih koji su se prijavili a možda na tržištu rada i sporta postoji kandidat koji više odgovara toj fukciji. Nadzorni odbor me zvao na razgovor koji nije bio ugodan ali je bio iskren. Kako sam se prezentirao tada, tako nastojim i voditi klub pri čemu su mi dvije stvari ključne. Bio sam četiri godine predsjednik Juga i sve što sam mogao pogriješiti pogriješio sam u prve dvije godine tog mandata kao što bi svatko tko dođe iz nekog drugog posla u sport. Želiš se svidjeti svima, vučeš poteze koje javnost očekuje od tebe. Neću reći da si opijen, no to ti može goditi. No, onda smo u trećoj godini sve osvojili. Druga stvar je da sam prije bio dopresjednik Hajduka i to mi je pomoglo.
Jakobušić je za predsjednika došao na čelo splitskog kuba kada je Hajduku Europa bježala 17 bodova, a na kraju su "bili" završili četvrti. A potom se dogodilo da je Hajduka iz Konferencijske lige izbacio kazahstanski Tobol i tada je izgledalo kao da se sve srušilo.
- Sve se događa s razlogom. Kada sam preuzeo klub, išao sam napraviti krug po atletskoj stazini. Velim Bori Primorcu "gospar Boro sam sam" a on veli da je čovjek najjači kada je sam. Zadovoljan sam što sam postigao to da svatko radi svoj posao. Nadzorni odbor nadzire, predsjednik vodi klub, sportski direktor vodi sportsku politiku a trener se drži terena i svlačionice. Kada smo doveli talijanskog stručnjaka Tramezzanija učinili smo to 17. siječnja, a već 8. veljače smo znali da ga nećemo zadržati što on, dakako, tada nije znao. Uostalom, rekli smo mu da mu se može dogoditi da izbori Europu i da ga ne zadržimo ali i da ne izbori Europu pa da ipak ostane. U tom trenutku nama je bilo najvažnije da zaustavimo pad Hajduka. Nakon njega doveli smo Gustafssona s kojim smo planirali raditi dvije godine a na koncu smo ga smijenili dva kola kasnije no što je to javnost od nas očekivala. S obzirom da ja do data nisam bio profesionalac u nogometu pa mi je nedostajalo znanja i iskustva, ja sam odluku donio po osjećaju.
Potom je angažiran litavski trener Valdas Dambrauskas.
- I njega smo, dakako, doveli da Hajduk bude konkurentan i u tome smo uspjeli jer smo osvojili nacionalni Kup i do dva kola prije kraja Prvenstva borili smno se za naslov. Po meni, da je Rijeka dobila Hrvatski dragovoljac bila bi prvak. Nakon toga je Osijek imao najviše izgleda jer je sve ovisilo o njemu. Mi nismo jer nismo bili spremni. Prije finala Kupa, 94 posto zaposlenika kluba nikad ništa nije osvojilo i teško je mijenjati sustav jer oni ne znaju što se treba žrtvovati za osvojiti nešto. U tom trenutku od svih igrača, osim trojice, nisu imali iskustvo osvajanja trofeja. A ja sam doista vjerovao da možemo osvojiti i Prvenstvo a kada smo se u toj utrci predali otvorile su nam se dvije prilike.
Koliko je teško raditi, donositi odluke, ostati hladne glave okruženju s ekstremnim emocijama?
- Split gleda na stvari ili je nešto fanstastično ili katastrofa. Split ne poznaje sredinu i to moraš prihvatiti jer znaš da ionako nikad nije sve tako crno niti tako dobro kako se čini. Hajduk troši ljude na svim razinama, i onoga što kosi travu i kuharicu, pogotovo trenEra i direktora i promijeni te. I mene je promijenio Hajduk. Manje se družim s ljudima. Nakon 26 godina sam promijenio broj mobitela i nemam whatsup odnosno viber jer me to ometa. Da bih mogao jedan dan ispuniti s obvezama ja nemam vremena još i za to. Samo imam klasične SMS poruke pa kada mi poruka stigne to je ili parking ili netko od obitelji.
Još od prvog dana preuzimanja Hajduka, Jakobušić ne prestaje učiti.
- Kada ste predsjednik Hajduka, većina će reći ili da je to čovjek koji zna ili da nema pojma. Jedan dan me zaustavio čovjek koji održava teren da bi me pitao hoćemo li raditi skarifikaciju terena. Nakon što sam mu rekao da za to, tog časa, nemam vremena otišao sam u ured i guglao pojam skarifikacije terena. U Hajduku se sve pita predsjednika i on ora donositi odluke na dnevnoj bazi. Mi smo non stop u kriznom menadžmentu a i kada izađemo sa stadiona opet moramo odgovarti na svakojaka pitanja.
Čini se da na Hajdukovoj klupi niti jedan trener nije siguran čak niti kada klubu ide solidno. Tramezzani je izborio Europu i otišao a otići je morao i Dambrauskas premda je klubu donio trofej. I ta je odluka mnoge začudila, no dojam je da se Jakobušić ne boji donositi odluke za koje se čini da će s njima izložiti sebe.
- Imam dva član Uprave, s niti jednim se ne slažem. Dobri smo, no kada sam ih birao tražio sam ljude bolje od mene u nekim područjima. Ako su oni dovoljno jaki da budu predsjednici Hajduka oni to i trebaju. Suradnika tražim među onima koji mi neće podilaziti. Tražim vrijednosti, nije mi toliko bitna stručnost. Kod Valdasa nisam gledao vox populi. Ja čitam novine, rijetko portale, komentare nikad. Netko napiše neki komentar, mene svaki takne. Ja sam rak u horoskopu mene osobno sve takne. Ja donosim odluku za koju držim da je najbolja za klub. Za mene bi možda bilo najbolje da je Valdas ostao no mijenjali smo ga zbog interesa kluba.
Kako je uopće došlo do toga da Hajduk na dva ključna mjesta struke dovede dva Litavca?
- Dambrauskas je prijatelj od sportskog direktora Nikoličiusa i ja sam se bojao efekta spojenih posuda no ipak sam se odlučio za to. Nakon što sam pitao Nikoličiusa, zašto bi on doveo Dambrauskasa, on mi je kazao: "Mi Litavci Litavci moramo se boriti više od drugih jer nas podcjenjuju." Kada sam to čuo donio sam i odluku.
No isto tako je donio odluku i o smjenjivanju litavskog trenera.
- Dogovorii smo se ostavljamo momčad, prolaziš pripreme. Meni je bio najvažniji Superkup, 42 dana sam lijegao i budio se sa Superkupom. Pripremali smo se za to, pripreme u Austriji da budemo u početku dobri. Dakako, u takvoj utakmici mi po novcima i statusu nismo favoriti. No, zadržali smo istu momčad i morali smo imati istu energiju i Superkup nismo osvojili. I sada mi je krivo što smo Dambrauskasa sada smijenili jer smo to trebali napraviti nakon Superkupa. Zapravo, svaku odluku treba gledati u vremenu u kojem je ona donešena. Hajduk je najveći dužnik hrvatskog nogometa. Da smo ovih 10 godina imali rezultata u Europi bilo bi nam lakše svima. Hajduk je taj koji je ostao dužnik. Bio je plan da nastavimo s ugođajem, da zadržimo igru no to nismo zadržali. Ja prezirem smjenjivati trenere, za uspjeh je ključan trokut presjednik - sportski direktor - trener. No, htjeli smo zaštititi klub. Ako ti trener kaže da je najvažnije da Hajduk pobjeđuje i da ne želi razvijati mlade onda nemate puno izbora. Posebice ako više nemate ni atmosferu ni igru a rezultat pada.
Prije se moglo čuti da Hajduka vodi ulica a sada je trenera smijenio predsjednik?
- Mi smo već 11 godina privatizirano sportsko društvo i navijači su suvlasnici kluba. Možeš neko vrijeme varati sve ali ne možeš sve svo vrijeme. Mi imamo 87 tisuća članova i to je snaga Hajduka. Neće vam masa reagirati kada znaju da ima netko tko vodi klub već će to činiti kada nema nekoga tko vodi. Ja nisam korporativni čovjek nego poduzetnik koji je na teži način dolazio do nekih spoznaja. Moje vođenje je neposredno, drugačije. Osamnaest godina je puno bez trofeja. Ja sam od djetinjstva hajdukovac. Zablude su predsjednika Hajduka bile uvjerenost u urote protiv kluba, protiv njega, pa te priče da je prije bilo bolje. . Ja sam dobio priliku i htio sam to raditi na svoj način. Ja imam veliko strahopoštovanje prema ovoj funkciji. Moj ured je prazan, stol je prazan, nemam sliku, nemam ništa svoje u uredu i nemam problem da odem iz Hajduka.
Čovjek koji je obilježio Jakobušićev mandat je Marko Livaja. Je li predsjednik kluba u trenutku dovođenja ovog igrača mogao računati na ovu razinu popularnosti koja graniči s mitomanijom?
- Livaja je u klub došao 15. veljače i trebao je poći 1. travnja u Ameriku no situacija se promijenila i to su momenti u životu. Kada sam ga zvao prvi put, rekao je "što me zoveš", drugi put mi je kazao "rekao sam ti da me ne zoveš", a treći put mi se obratio sa "vi" i znao sam da će doći. Livaja ima veliki utjecaj na Hajduk. On je inteligentan igrač posveće klubu. Kada bi mu da je uvjet da Hajduk osvoji Prvenstvo taj da on ne igra do kraja sezone on bi na to pristao. Vidite da se i stavio u službu reprezentacije. On je nama apsolutno isplativ. On je takav da ne ide izvan okvira. Sada smo igrali u Cvetkovcu, 3000 ljudi je došlo njega pa onda Hajduk. On je toliko popularan da može izaći iz kuće, to je nemoguće. On je ispočetka kasnio na trening jer bi kraj fan-shopa morao potpisivati autograme. Onda smo mu rekli da ćemo mu otvoriti druga vrata, a on bi rekao da ne treba jer to je njegov špurijus.
U videu pogledajte kako je Jakobušić opisao svoj posao u klub te što uoči nastavka sezone poručuje navijačima Hajduka,
Da je Hajduk u prvenstvu oštećen kao Dinamo protiv Salsburga u Ligi prvaka prijetili bi istupanjem iz lige i tražili inozemne suce.