Sportska dvorana Zorka u Šapcu bila je u utorak navečer dupkom puna, baš kao i prije trideset godina kada su rukometaši Metaloplastike drugi put zaredom osvojili Kup prvaka. A na trbinama su se našli navijači koji su i prije 30 godina navijali – plavi, plavi. Ovoga puta nisu došli na utakmicu, već na promociju dokumentarnog filma “Vanzemaljci iz Šapca” koji govori o tim slavnim danima.
– Naziv “vanzemaljci” dobili smo od španjolskih novinara nakon što smo u finalu Kupa prvaka 1985. godine pobijedili Atletico u Madridu s deset pogodaka razlike – rekao je Veselin Vujović, predvodnik te sjajne generacije.
Na promociju filma došli su Jovica Cvetković, Veselin Vujović, Veselin Vuković, Jasmin Mrkonja, Mile Isaković, Miloš Karanović, Pero Milošević, Đorše Rašić, Branislav Đukanović. Nije došao tek kapetan Mirko Bašić i Slobodan Kuzmanovski.
Pukla guma, a rezervne nema
– Imao sam neodgodive obveze u Poljskoj – opravdao se Bašić.
Nije došao ni trener Zoran Živković.
– Kada smo igrali uzvratnu utakmicu finala Kupa prvaka 1984. godine protiv praške Dukle, cijeli grad pripremao se za veliku feštu. Dečki su trebali pobijediti u Pragu, ali su izgubili s četiri razlike. Nitko nije ni pomišljao da nećemo uspjeti – počeo je priču Živorad Trifunović, brat tadašnjeg predsjednika kluba Ace.
– Odlučio sam za tu priliku pokloniti vola. No, nekako mi je to bilo premalo. Pitao sam moje kuhare je li moguće da u vola uguramo jedno janje i prasića pa da ih sve zajedno ispečemo. Gledali su me u čudu i shvatio sam da je to nemoguće. Utrpao sam vola u kombi i krenuo iz Beograda u Šabac. Ali, u jednom trenutku pukla mi je guma. Mislim si, nema veze, zamijenit ću je. I onda se sjetim. Pa rezervna guma je ispod vola. Nije bilo šanse da dođem do nje. Morao sam zvati obližnje seljake upomoć i nekako smo tog vola dopremili do Šapca – rekao je Živorad, vlasnik restorana Šabački Slatinac u Beogradu.
No, sve je taj dan krenulo ukrivo. Metaloplastika je pobijedila s istim rezultatom kao što je izgubila (21:17).
– Mislili smo da se igraju produžeci, što bi nam odgovaralo jer bismo ih sigurno pobijedili s pet razlike. No, delegat je rekao da se odmah šutiraju sedmerci. Potražio sam pogledom trenera Živkovića da mu kažem da se ne osjećam dobro i da ne želim šutirati prvi. No, u toj gužvi nisam mogao doći do njega. I morao sam šutirati prvi. Dođem na sedam metara, a od njihova vratara ne vidim ništa. Mislim si, da šutnem svoj šut kroz noge ili da šutiram suhi list. I šutnem nešto treće, a on obrani. Bio je to najgori trenutak u mojoj karijeri. Nije me utješilo ni što je poslije mene promašio Vujović. Nismo uspjeli. Cijeli Šabac je utihnuo – ispričao je Jasmin Mrkonja, sjajno lijevo krilo.
A što je bilo s volom?
– Vola su jeli samo ruski suci i delegat. Nitko iz Šapca nije ga ni pipnuo – rekao je Živorad.
Mirko Bašić dao pravi savjet
Nakon razočaranja došao je Aleksandar Trifunović do kapetana Bašića i pitao ga – što moramo napraviti da postanemo prvaci Europe.
– Rekao sam mu da nam treba još jedan kvalitetan desni vanjski, uz Kuzmanovskog. I predložio Jovicu Cvetkovića. Aco je za dva sata otišao u Beograd i dogovorio transfer – sjeća se Bašić.
S Cvetkovićem je Metaloplastika doista uspjela, osvojili su dvaput Kup prvaka, prvo u finalu protiv Atletica, a onda protiv Gdanjska.
– Netko će pomisliti kako smo dobro zarađivali u to vrijeme. Ma nema veze. Imali smo manje plaće od boksača Mačve. Jedino su bile dobre premije, ali je za premije trebalo stalno pobjeđivati – istaknuo je Mile Isaković.
Nakon filma jedan igrač bio je prilično tužan – Pero Milošević.
– Ma mogli su u filmu pokazati barem jedan moj pogodak, a ne sto pogodaka Mrkonje ili Vujovića – malo u šali, a malo u zbilji kazao je Milošević.
Koliko se sjecam Mrkonja je igrao na desnom krilu, a Isakovic na lijevom, Vukovic pivot, te Vujovic, Portner i Kuzmanovski vanjski igraci. Na golu je bio Mrkva.