Bez obzira na to što se čeka službeni odgovor Upravnog odbora HRS-a, Željko Babić sigurno više neće biti izbornik hrvatske rukometne reprezentacije. Dakle, vrijeme je za neko novo ili staro ime koje će sjesti na izborničku klupu. No, na kocki su veliki ulozi. Nema više vremena za eksperimente i novi izbornik morat će biti svjestan da, s obzirom na kvalitetu igrača, mora jurišati na medalju na Europskom prvenstvu kojem smo 2018. domaćini. Također, novi izbornik mora biti svjestan da se od Hrvatske očekuje dobar rezultat i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj u siječnju 2017. godine. A dobar rezultat je najmanje igranje u četvrtfinalu, no bude li naša reprezentacija baš u tom dijelu turnira ispala, moralo bi se to dogoditi uz veliku dozu borbenosti.
Tko su glavni kandidati za Babićeva nasljednika? Ima ih nekoliko, no zabrinjava to što svaki od kandidata ili nije baš u najboljim odnosima s Ivanom Balićem, koordinatorom za muški rukomet, ili nije miljenik čelnika HRS-a. A bilo bi sjajno i u interesu hrvatskog rukometa da bude izabrano najbolje rješenje bez obzira na neslaganje s pojedincima. Najbolja bi bila već provjerena kombinacija. A to je kombinacija koja nam je na deset velikih natjecanja donijela sedam medalja, koja je izborila devet od deset polufinala na europskim i svjetskim prvenstvima te Olimpijskim igrama. Dakle Lino Červar kao izbornik, te Irfan Smajlagić ili Slavko Goluža kao treneri. No, tu nastaje prvi problem. Sva trojica su dokazani treneri i nijedan sigurno ne želi biti drugome pomoćni trener. Uostalom, nismo sigurni kako bi mogli surađivati Červar i Smajlagić ili Smajlagić i Goluža. Realna bi zato bila kombinacija Červar – Goluža.
Linina zadnja prilika
Lino je trenutačno trener skopskog Metalurga, ali i izbornik makedonske reprezentacije, no dobije li zeleno svjetlo, sto posto bi se zahvalio Makedonskom rukometnom savezu i ako treba i pješice došao u Zagreb. Njegovo iskustvo i znanje je neosporno, no pitanje je kako bi ga prihvatila nova generacija igrača. Jer posljednji put vodio je hrvatsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine, a od današnjih igrača tada su u reprezentaciji igrali samo Manuel Štrlek, Ivan Čupić, Domagoj Duvnjak, Jakov Gojun i Marko Kopljar. Kada je o medaljama riječ, Lino je trener koji zna samo za zlata i srebra. No ne treba zaboraviti da se HRS jednom opekao kada je na klupu vratio trofejnog trenera. Nakon što Hrvatska od 1997. do 2000. godine nije bila ni blizu postolju, angažiran je Zdravko Zovko, izbornik koji je s Hrvatskom osvojio medalje na EP-u 1994. (bronca) i SP-u 1995. (srebro). Zovko je imao na EP-u u Hrvatskoj mali i veliki cilj. Jasno, veliki je bio medalja, a mali odlazak na OI u Sydney 2000. godine. Zovko je u reprezentaciju vratio stare dečke (Saračević, Smajlagić, Mikulić) i ostao bez oba cilja. Bili smo šesti. Niti smo osvojili medalju, niti smo otišli na Igre. Červar dobro zna da bi mu ovo bila druga i posljednja prilika na klupi Hrvatske. U slučaju kiksa, ne bi više bilo povratka.
Obrvan favorit iz sjene
Slavko Goluža ili “Mister Brončani” kako ga neki zovu, bio je izbornik na šest velikih natjecanja. Osvojio je tri brončane medalje i četiri puta igrao u polufinalu. Sigurno je ponešto naučio iz svojih pogrešaka, kojih je i svjestan. Trener je koji zna kako doći do završnica na velikim natjecanjima, no bi li uopće želio vratiti se na klupu? Pitanje je i bi li se htio vratiti u kombinaciji s Linom Červarom ili možda samo samostalno.
Od naših trenera koji rade u inozemstvu, sigurno je da se Zvonimir Serdarušić, trener PSG-a, ne bi želio upustiti u avanturu vođenja hrvatske reprezentacije. Uostalom, već je jednom odbio reprezentativnu klupu, uoči Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine. Uz Červara i njega, u inozemstvu radi i Ivica Obrvan. On sigurno ima sve potrebne kvalitete da bude hrvatski izbornik. Dokazao se radom na klupi Metkovića (osvojen Kup EHF-a), PPD Zagreba, Gorenja i Chamberyja. Da zna kako je biti izbornik dokazuje njegov nekadašnji angažman na klupi Makedonije. S Makedoncima je nastupao na svim velikim natjecanjima, a nakon što nije uspio otići na Olimpijske igre u Brazil, zahvalio se na povjerenju. On sigurno ima autoritet, kod njega “nema labavo” i sigurno bi u reprezentaciji igrali najbolji igrači koje Hrvatska ima.
Nije trebao ni otići