Hrvatski rukomet oduvijek je imao sjajna desna krila, počevši tamo od Irfana Smajlagića, preko Mirze Džombe, Vedrana Zrnića, Zlatka Horvata i Ivana Čupića.... Hrvoje Horvat, izbornik Hrvatske, sve je šokirao kada je na Europsko prvenstvo poveo Filipa Glavaša (24), igrača za kojeg šira rukometna javnost nikad nije čula. No, Filip je opravdao povjerenje i odigrao sjajne sve one minute koje mu je izbornik dao. Protiv Ukrajine je šutira i sedmerce i to bez promašaja, neobranjivo.
– Šutiram sedmerce i u svom trenutačnom klubu, slovenskom Trebnju – naglasio je Filip.
Za sve je kriv dupin
Kao mali prvo se bavio plivanjem.
– Kada sam došao do učenja dupinovim stilom, to je za mene bilo preteško pa sam odustao. Na rukomet sam krenuo s prijateljima s kojima sam išao u talijansku osnovnu školu. Zašto talijansku? Išla je sestra pa su roditelji odlučili da idem i ja. Upisao sam se u rukometni klub Kozala i tu sam počeo trenirati i igrati. Korak po korak prvo sam otišao u Zamet, pa u Varaždin, Umag, Poreč i sada sam u Trebnju. U međuvremenu sam završio Fakultet strojarstva i brodogradnje. Nije bilo lako studirati i trenirati, ali uspio sam nekako sve posložiti. Možda je to i razlog zašto nisam išao u PPD Zagreb ili Nexe gdje su treninzi dvaput dnevno. Htio sam završiti fakultet jer mi je bitno da imam diplomu. Zanimaju me brodovi i strojevi i vjerujem da ću se time baviti kada odem iz sporta – rekao je Filip.
Video - Šola: Horvat s Mirkom ide na sigurno, Duvnjak je nenadoknadiv, a zbog korone smo doznali nešto važno
Imate možda neki svoj brodić?
– Da bar. Nemam. Ali bit će jednog dana – naglasio je.
Kako to da ste se odlučili za Trebnje?
– Trener je Uroš Zorman, koji je četiri puta osvajao Ligu prvaka. Klub je ambiciozan i to me privuklo. Uroš me osobno nazvao i rekao da me vidi u njegovoj koncepciji i brzo smo se sve dogovorili – ističe Filip.
Kakav je život u Sloveniji?
– Malo različitiji nego kod nas. Trebnje je mali grad. Trenira se svaki dan, vikendom su utakmice. Kada imam slobodno vrijeme, onda obično čitam knjige, gledam serije, malo učim jer sam upisao dodatnu godinu na fakultetu. Živim sam – kaže Filip.
U obitelji se trenutačno samo on bavi sportom.
– Sestra se davno bavila plivanjem, a tata voli planinariti pa smo često s njim išli na svježi zrak. Cura je bivša skijašica, bila je čak i u reprezentaciji dok se nije ozlijedila.
Ugovor s Trebnjem ističe ovo ljeto?
– Da, vidjet ću hoću li ostati ili idem nekamo dalje – zaključio je Filip.
Marin Jelinić, lijevo krilo, nije bio uopće u kombinacijama za Europsko prvenstvo. Bio je na onim prvim pripremama, a onda su, očekivano, prednost dobili David Mandić i Lovro Mihić. No, kako su trenutačno obojica, Mandić i Mihić, pozitivni na COVID-19, Marin je iz Našica došao u Segedin.
– Iznenada mi se otvorila prilika i meni je velika čast što sam ovdje. Gledao sam na TV-u utakmicu Francuska – Hrvatska i nakon susreta me nazvao izbornik i pozvao me u Segedin. Ovo mi je prvo veliko natjecanje, dugo sam na to čekao – rekao je Marin.
Video - Alilović nije bio siguran treba li mu ovo, a onda je sjeo u automobil: 'Vratio sam se samo zbog jedne stvari'
Trenirala me Šunjićeva mama
Dolazi iz Metkovića gdje je započeo svoju rukometnu pustolovinu prije 17 godina. Iz Metkovića odlazi u Kaštela, a sada je već petu godinu u Nexeu iz Našica.
Metković je oduvijek imao sjajna krila, počevši od Patrika Ćavara i Nikše Kaleba. Od obojice sam ponešto "ukrao". Patrika znam manje, Nikšu poznajem dobro, čak mi je dao nekoliko sjajnih savjeta – rekao je Marin.
Baš kao i Filip, i Marin je uspješan student, ekonomije.
– Za sada će struka ostati po strani jer mislim još neko vrijeme igrati rukomet na vrhunskom nivou. Evo, sljedeće sezone prvi put odlazim u inozemstvo. Potpisao sam za Meškov iz Bresta gdje bih trebao dijeliti minutažu s Jurinjokom, reprezentativcem Bjelorusije, ako on uopće tamo ostane. Znam, svi su mi rekli – kamo ćeš tako daleko. Ali, ako želim napredovati u karijeri, morao sam otići u klub koji igra Ligu prvaka – istaknulo je lijevo krilo hrvatske reprezentacije.
Je li bilo treme u debiju na velikom natjecanju?
– Bilo je. Ušao sam protiv Srbije, bile su pune tribine naših navijača, koljena ti klecaju, ali brzo je nestalo straha.
Svaki put prije utakmice se prekrižite?
– To mi je običaj.
Zašto broj 62 na dresu?
- Ne znam, nema taj broj nikakvo značenje, Tako me dopalo.
Bavi li se netko u obitelji ili se bavio sportom?
– Roditelji nikako. Brat Mario igrao je rukomet do prošle godine kada je završio karijeru. Dugo godina igrao je u Austriji i Švicarskoj. On je stariji od mene, on je generacija Igora Karačića s kojim je igrao u Čakovcu. Za razliku od mene, igra na mjestu lijevog vanjskog pucača. On mi je u početku bio mentor, zbog njega sam počeo trenirati rukomet. Zanimljivo je da mi je prva trenerica bila mama Mate Šunjića, našeg vratara na ovom EP-u. Sa Šunjićima sam inače kućni prijatelj – zaključio je Marin.
I dok će Glavaš čekati svoje nove prilike jer je ipak ovdje u sjeni Čupića, Jelinić je preko noći postao naše prvo lijevo krilo jer Mandića i Miničića zbog COVID-19 neće biti još neko dulje vrijeme.
Video - Izbornik Hrvoje Horvat uoči Crne Gore: Skupljamo se još..
