Dinamo je, to je neprijeporno utvrđeno i TV snimkom, drugi pogodak protiv Hajduka primio neregularno, nakon što je Maglica umirio loptu rukom. I to je činjenica, no isto je tako činjenica da peti sudac Pejin ništa nije vidio (a morao je), pa nije ni sugerirao glavnome sucu Ljubičiću da poništi pogodak i Hajduk je dohvatio veliki bod.
Dinamo ove sezone prima pogotke nakon teških pogrešaka igrača. Manje je bila riječ o majstorstvu suparnika, a više o kardinalnim propustima, koji su u pravilu bili kažnjavani i plavi su onda pognutih glava napuštali travnjak. Sjetimo se samo utakmica s bečkom Austrijom, pa obje s Černomorecom, ili obje s Hajdukom. Čim netko napadne plave, pa makar ta momčad i nije kvalitetnija od Dinama, nastaju veliki problemi. Niti se momčad zna braniti, niti ima siguran oslonac u vrataru i najužoj obrani, štoviše.
Zašto, dakle, plavi tako griješe, zašto gube utakmice i bodove u zadnjim trenucima dvoboja? Dva puta u samo tri dana u sudačkoj su nadoknadi ostali bez već uknjiženih bodova. Bivši trener plavih Ante Čačić kaže:
Nema mirnoće i sigurnosti
– Istina je da momčad nema mirnoću i sigurnost, što se ponajbolje ocrtava u neizvjesnim završnicama, kad popušta koncentracija i primaju se jeftino golovi. A to je posljedica svega onoga što se u zadnjih godinu dana događalo s momčadi. Otkad sam napustio Maksimir, promijenila su se trojica trenera i igračima nije lako prilagoditi se trima različitim metodama rada – smatra Čačić.
Je li jedan od razloga loša tjelesna pripremljenost momčadi? Plavi, naime, u pravilu padaju u završnicama važnih utakmica, kad suparniku prepuštaju inicijativu.
– Ne mislim da je tako. Po mojem mišljenju, momčad je dobro tjelesno pripremljena, ali je problem psihičko stanje igrača. Momčad je nestabilna, a sve vuče korijene iz toga što nije ušla u Ligu prvaka. To je, naime, bio zacrtani cilj i nakon što nije ostvaren došlo je do psihičkog pražnjenja igrača. Nema više u toj momčadi toliko potrebne strasti, što onda donosi i manje budnosti i koncentracije. Uostalom, nakon što plavi nisu ušli u Ligu prvaka došlo je i do turbulencija u klubu, promjene trenera, a sve to i te kako utječe na momčad. Bez kontinuiteta stručnog rada nema ni stabilnosti, a ni dobroga rezultata na duge staze.
Šimunić da, Addy ne...
Jesu li srednji braniči najveći Dinamov problem? Veteran Joe Šimunić i Addy, primjerice, u nedjelju su “skuhali” oba pogotka, uz, dakako, suca Pejina.
– Šimunić je u veteranskim godinama, ali je još uvijek stožerni Dinamov igrač. Ne možemo sad na osnovi jedne lošije utakmice prstom upirati u Joea. Znaju se njegove kvalitete i kad njega nema, tek je onda obrana plavih porozna. Addy? Hm... Nije donio ono što se od njega očekivalo i taj par srednjih braniča, Šimunić - Addy, nije baš najsretnije rješenje – govori Čačić.
A drugoga rješenja tercet Mamić – Krznar – Cvitanović jednostavno nema. Tu je ozlijeđeni Šimunović, koji je također sklon propustima, a od srednjih je braniča u konkurenciji još ostao samo mladi Ćalušić. Istina, postoji i inačica s Lekom ili Ademijem na poziciji srednjih braniča, ali to bi moglo donijeti još veću nesigurnost. U zimskom će prijelaznom roku Dinamo tražiti srednjeg braniča i jednostavno ga mora pronaći.
