Točno deset godina prošlo je od čuvenog finala regionalne košarkaške lige i još čuvenijeg koša Dušana Kecmana. Tog 25. travnja 2010. u zagrebačkoj Areni, u finalu ABA lige sastala su se dva nekadašnja prvaka Europe, Cibona i beogradski Partizan, a utakmicu je u produžetku odlučio šut preko čitavog terena.
Ostalo je 0,6 sekundi do kraja kada je Kecman primio loptu u ruke, a u trenutku kada ju je šutnuo prema košu, ostala je svega desetinka sekunde.
Te godine Cibonu je predvodio Bojan Bogdanović koji već nekoliko godina odlično igra u NBA ligi. Bili su tu još Tomas i Gordon koji su u finalnoj utakmici zajedno zabili 62 koša (po 31 svaki)...
S druge strane za Partizan su igrali Rašić, Vraneš, Marić, Vesely, Kecman... Bila je to utakmica dva najbolja tima te godine u ABA ligi.
Cibona je igrala pred svojih 16 tisuća navijača i čak bila blagi favorit, iako će te sezone crno-bijeli dogurati do Final Foura puno jače Eurolige. U prvome dijelu sezone Cibona je u dva navrata pobijedila Partizan što je dodatno povećalo šanse vukova.
Sama utakmica bila je tvrda i nervozna. I jedna i druga momčad tijekom utakmice imale su prilike riješiti je u svoju korist. Tako je došlo i do produžetka o kojemu se i danas priča.
Igralo se koš za koš kada je pri rezultatu 72:71 za Partizan, svega osam sekundi prije kraja utakmice, sviran prekršaj na partizanovcu Robertsu. Tko zna kako bi se sve završilo da Roberts nije promašio oba slobodna bacanja.
Gordon je nakon skoka loptu dodao Tomasu koji je prebacio Bogdanoviću. U tom trenutku imao je šut za tri poena 0/6. Partizanovi su igrači trčali kako bi spriječili šut, ali Bogdanović pogađa tricu, komentatori su vikali “Bogdanović za titulu!”.
Bila je to trica preko 229 centimetara visokog Partizanova centra Slavka Vraneša. Svega 0,6 sekundi prije kraja utakmice Cibona je vodila 74:72. Na terenu je već počelo slavlje zbog osvojene ABA lige. Međutim...
– Na našoj klupi Duško Vujošević oblači svoj sako. Igrači pognuli glave dolje, vidiš govor tijela, gotovo, to je kraj – ispričao je kasnije Dušan Kecman. Igrači i navijači Cibone su se radovali, a Kecmana je sudac pogledao: “Hajde, izvedite to i kraj.“
– Nikad to neću zaboraviti. Gledam vrijeme na semaforu i kažem sebi, pa dobro, 0,6 sekundi je do kraja. Imat ćemo vremena za još jedan šut. Odnekud se pojavljuje Aleksandar Rašić da izvede loptu na aut-liniji. U svemu tome ne zna čovjek ni gdje je.
Sudac pokazuje da treba izvesti loptu. Vidim one ljude iz Cibone koji su utrčali na teren i slave na parketu. Vidim, Rašić stoji iza aut-linije da izvede loptu, sudac drži loptu onako misleći kao “gotovo je, hajde samo izvedi i da bude kraj utakmice”.
Ja u tom nekom trenutku vidim šansu da šutnem, tražim loptu i ništa. Sudac mi gura loptu u ruke. Tek sam na snimci vidio da sam ja njemu pokazivao da mi doda – opisao je Kecman.
Priznaje da nije postojao nikakav plan, ali i da je bilo nemoguće bilo što isplanirati, posebno jer Partizan nije imao više neiskorištenih odmora.
– Primim loptu i bacim je. Gledam je kako leti. Dobro, kažem sebi, dobro sam je izbacio. A taj let lopte, ma to traje i traje. I onda samo odjednom tap-tap, lopta uđe u koš. I muk. Kao da je netko ugasio ton u dvorani. E onda kreće naše skakanje i veselje. To mi je jedan od dva najbolja trenutka u karijeri – kazao je Kecman.
– Mislili smo da je gotovo, no eto ga, takve stvari se događaju. Vidio sam Kecmana kad je uputio loptu, no nisam mislio da će dobaciti do koša. Igram već godinama, ali ovo još nisam vidio. Šest stotinki bili smo prvaci – komentirao je Cibonin centar Dalibor Bagarić.
Hvala, čestitam ti
Taj koš ušao je u povijest. ESPN, najveća sportska televizijska kuća u SAD-u, uvrstila ga je među deset najnevjerojatnijih završnica u povijesti sporta, čak ga i stavila na visoko treće mjesto. I to kao jedini koji se dogodio izvan SAD-a.
– Kecman je tim košem, u koji nitko od nas nije vjerovao, uključujući i njega, pokazao koliko je košarka sport u kojem iz najveće sreće ideš u najveću nesreću i obrnuto – objasnio je kasnije tadašnji trener Partizana Duško Vujošević.
Koliko god je taj koš bio slučajan, činjenica je i da on Kecmanu nije bio jedini takav. Postigao je još nekoliko sličnih, ali ne toliko važnih koševa. Medijima je govorio kako je na treninzima iz zabave, ne razmišljajući da će jedan od njih i odlučiti finale, često znao šutirati preko čitavog terena.
Otkrio je i kako je veliku ulogu u svemu imao i čovjek za zapisničkim stolom koji je zaustavio vrijeme poslije Bogdanovićeve trice na tih 0,6 sekundi iako je bez ikakvih problema mogao pustiti da vrijeme istekne i utakmica tako završi. Na jednoj od kasnijih utakmica Partizana protiv Cibone u Zagrebu prišao mu je upravo taj čovjek.
– Pitao me je tada: “Kecmane, sjećaš li me se?”. Ja kažem da se ne sjećam, na što mi je on rekao da je upravo on bio delegat i onaj koji je zaustavio vrijeme. Počeo sam se smijati, rekoh mu: “Hvala, čestitam ti.“ I on se smije i kaže mi da je i on zaslužan za taj koš.
Ta godina je za KK Partizan i Kecmana bila više nego uspješna. Uz osvojenu ABA ligu i prvenstvo Srbije igrači Duška Vujoševića igrali su i na Final fouru Eurolige gdje su u polufinalnoj utakmici izgubili od Olympiakosa na sličan način kako su pobijedili u Zagrebu. Kasnije su u utakmici za treće mjesto izgubili i od CSKA. Te godine Partizan je složio novu momčad nakon što je tim napustilo nekoliko ključnih igrača.
Kasnije i prvak Europe
Inače, Kecman je prije te sezone u Partizanu igrao za FMP, turski Efes Pilsen, belgijski Ostende i ukrajinski Kijev. Poslije druge epizode u Partizanu igrao je za Panathinaikos s kojim je osvojio i Euroligu. Te godine Kecman i ekipa odigrali su niz kvalitetnih utakmica pa se pamti i ona u Tel Avivu kada je Kecman za tri poena šutirao devet puta i pogodio sedam.
Ipak, utakmica u Zagrebu i koš u posljednjoj stotinki ostali su posebno upamćeni.
– Svima sam pričao, sve te pobjede i sve ne mogu da kažem da je to samo moje. Bez suigrača ne bih ni mogao šutnuti na koš. To je naša pobjeda. U tom trenutku nisam se htio medijski eksponirati.
Sve su oči bile na meni, da sam ja najzaslužniji, a nije bilo tako. Jesam ja dao taj koš koji će ostati upamćen, ali zbog poštovanja prema suigračima i ljudima u klubu htio sam da to bude nešto naše, zajedničko – zaključio je Kecman.
Snimka te utakmice i danas je 'živa' na YouTubeu
Ja bih najviše voleo da su i Patrizan i Cibona mogli da osvoje obe zlatne medalje, jer bi to tada bilo najpravednije, zato što su i jedni i drugi tada imali pa... možda i dva najbolja tima u istoriji ABA lige!.