Hrvatski hokejaši danas u 16.30 sati u Ledenoj igraju prvu utakmicu SP-a Divizije 2A, a u petak su se iz Kanade priključila dva pojačanja - Joel Prpic (38) i John Hećimović (29).
Samo dan prije dolaska u Zagreb Prpic je gasio požare u Kanadi.
- Uzeo sam tjedan dana godišnjeg i mijenjao sam smjene s kolegama za drugi tjedan. Kolege vatrogasci su mi rekli da se ne vraćam bez naslova. Velik je pritisak, njih deset je čak razmišljalo da dođu u Hrvatsku i navijaju. Ako budem igrao i iduće godine, sigurno će doći - kaže Prpic, koji će nakon prvenstva s obitelji 5-6 dana u Opatiju.
Joel je u dobroj formi, trenirao je hokej jednom tjedno u veteranskoj ligi, te igrao po dvije utakmice.
- Prije četiri dana pobijedili smo u prvenstvu u ligi Ontarija. Nije da igram profesionalno, ali u vrlo dobroj sam formi, čak sam i lakši nego prošle godine dok sam bio u Medveščaku – kaže Joel.
U osam mjeseci, koliko je vatrogasac, imao je nekoliko za život opasnih situacija.
- Bio sam u velikim požarima, morao sam ulaziti u goruće zgrade. Ne vidiš ništa, ne znaš gdje da staneš, hoće li pod izdržati. No to je posao koji volim. Nakon 11. rujna u Kanadi i Americi svi žele biti vatrogasci i teško je dobiti taj posao. Da ga nisam prihvatio, sigurno bih igrao još dvije ili tri sezone – otkrio je lički div.
John Hećimović u Zagreb je stigao s nekoliko kilograma viška.
- Prvih tri tjedna po povratku iz Dornbirna nisam ništa radio, kasnije sam počeo trčati. Ma bit ću u solidnoj formi na prvenstvu. Igrat ću s Joelom u navali, neka on kliže i za mene. Rekao sam mu: Ti radi, ja ću pucati i zabijati – smije se Hećimović.
U Kanadi je John učio.
– Polažem zadnji ispit u srednjoj školi. Nisam je prije završio, no sada moram razmišljati o budućnosti. Prije godinu dana sam saznao da mi je ostao taj jedan ispit – rekao je John i otkrio:
– Gotovo sam siguran da je ovo moja posljednja profesionalna sezona. Nakon odlaska iz Medveščaka izgubio sam motiv za igranjem. Dosta mi je putovanja, imam dvije kćeri, ne želim da se opet selimo po Japanu, Koreji, Austriji.
Osvrnuo se John na Martyja Raymonda: – Izbacio me iz kluba u kojem sam htio igrati još 10 godina. Kada sam igrao za Dornbirn protiv Medveščaka, Raymond se uvijek skrivao, no i da me je došao pozdraviti, ja mu ne bih pružio ruku. Nije zaslužio.
