Junior Dos Santos (32), najveća zvijezda nedjeljne zagrebačke borilačke priredbe, slavan je postao pobijedivši najpopularnijeg borca zemlje u koju se došao boriti.
Na UFC 103 u Dallasu 2009., Junior je posve neočekivano prisilio na predaju favoriziranog hrvatskog borca Mirka Filipovića koji se morao povući iz borbe zbog ozljede oka.
– Uoči te borbe bio sam najnervozniji u životu. Boriti se s Cro Copom, koji je bio idol mnogima, bilo je nešto posebno. Noć prije toga nisam mogao spavati jer sam stalno razmišljao kako da izbjegnem njegov lijevi high-kick. Na kraju sam, hvala Bogu, i pobijedio.
Werdum mi nije prijatelj
Pet godina nakon borbe s Mirkom, Dos Santos nokautirao je Caina Velasqueza i postao teškaški prvak svijeta. Nakon uspješne obrane naslova u borbi s Frankom Mirom, izgubio je naslov porazom od Velasqueza, čime je počeo niz od pet borbi u kojima je tri puta pobijeđen. U međuvremenu je pobijedio još jednog Hrvata, Stipu Miočića u Phoenixu u jednoj od najbrutalnijih borbi godine.
– Uh, kako taj udara, o tome će vam sve reći slike moga lica nakon te borbe.
Kad već spominjemo “Vatrogasca” iz Clevelanda, kome Junior daje prednost u okršaju za pojas prvaka, Miočiću ili Werdumu, kojeg je također pobijedio, i to nokautom?
– Miočić ima bolje izglede za pobjedu.
To je kazao i prije dva mjeseca. Kakva je bila reakcija brazilskih navijača.
– Znaju da Werdum i ja nismo prijatelji. Nemam ništa protiv njega, no Miočić je bliži pobjedi.
S obzirom na to da se kao UFC borac nikad nije borio u Brazilu, a ondje je svako malo neka UFC priredba, smeta li mu što nije dio te priče u Curitibi gdje će 45 tisuća navijača bodriti Werduma?
– Nije mi krivo, jer onda ne bih došao u Hrvatsku, zemlju žestokih boraca, u kojoj me ljudi tretiraju jako dobro. Prepoznaju me, zaustavljaju, a moram reći da se kod vas i sjajno jede. Posebno me dojmio jedan specijalitet s patlidžanom.
S obzirom na to da je pobijedio obojicu boraca kojima se Hrvati diče, boji li se Junior da će se hrvatska publika u njegovoj nedjeljnoj borbi protiv Rothwella prikloniti Amerikancu?
– Ne vjerujem da to tako funkcionira. Ben je čudan tip, ljudi će navijati za mene. Vidim to po njihovu odnosu prema meni.
Koliko je opasan taj glasni i krupni borac kojeg zovu Big Ben?
– On je sjajan tip koji se čudno ponaša u kavezu. Meni neće prodati ono gušenje kao Barnettu.
Kao i mnogi Brazilci, Junior je imao teško djetinjstvo.
– To je bila moja realnost, no bio sam sretno dijete. Prvi novac zaradio sam s 10 godina prodajući lizaljke nakon škole. Moja prva zarada bila je 10 reala, koje sam predao majci, a ona mi je vratila dva i ja sam ih odlučio potrošiti na videoigre.
Imena poput Minotaura, Andersona Silve, Werduma, Shoguna Rue, Wanderleija Silve, Graicea, Alda, Belforta, Machide govore nam da su Brazilci možda i najnadarenija nacija u slobodnoj borbi. Baš kao i u nogometu.
MMA prvi do nogometa
– U Brazilu uspijevaju samo 100 posto talentirana djeca jer ondje nema sustavnog ulaganja u sport. Brazilci su u pravilu ratnici i kada u nešto vjeruju onda idu za time do kraja. A da biste uspjeli, morate biti ratnik već kao dijete.
Kao svaki brazilski klinac, Dos Santos natjeravao je nogometnu loptu.
– Jesam, ali nisam bio dobar pa sam se zato i prihvatio borilačkih sportova. S obzirom na to da sam bio viši od vršnjaka, kada bi se birala momčad uvijek bi izabrali mene. Ali samo jednom. Već sljedeći put bi me izbjegavali.
I danas ga izbjegavaju, ali na drugi način. Stekao je status jednog od najjačih udarača šakama u svijetu slobodne borbe (MMA). No, zbog toga je i jako popularan u svojoj zemlji. Baš kao i njegov sport.
– MMA je najbržerastući sport u svijetu, a u Brazilu je dospio već na drugo mjesto, odmah iza neprikosnovenog nogometa.
>> Mirko Filipović je legenda koju se ne zaobilazi, do njega je htio i 'Big Ben'
Koliko mu je dao Mirko za ovaj stih?