Pogledajte ovu momčad sastavljenu od nogometaša različitih Hajdukovih generacija u formaciji 4-1-4-1: Subašić; Juranović, Tudor, Jerolimov, Jarni; Ćelić; Slišković, Ibričić, Caktaš, Vlašić; Bokšić. Pričuve: Simović, Varvodić, Miljuš, Cukrov, J. Čop, Deverić, Gračan, Dražić, Živković, Šerić, Skoko, Strinić, Pašalić... Možemo im dodijeliti i trenera: Biću Mladinića, Sergija Krešića, Josipa Skoblara, Luku Peruzovića, Slavena Bilića, Ćiru Blaževića ili Igora Tudora.
GALERIJA Hajduk remizirao s Varaždinom
Što je zajedničko ovim velikanima i zašto na primjer Marko Livaja ili Ivan Perišić nikada ne bi željeli biti dio ovoga rostera? Najprije, posrijedi su odreda ugledni reprezentativci različitih zemalja, osvajači svjetskih medalja i igrači koji su na svojim vrhuncima bili velike europske zvijezde, čak i europski prvaci. Naravno, zajednički im je nazivnik, na koji su silno ponosni, vrijeme provedeno u Hajduku, ali istodobno nešto im kolosalno nedostaje i žulja ih: naslov prvaka s Hajdukom. Nitko od svih tih igračkih i trenerskih divova nije se osladio titulom na Poljudu, nije doživio doček i feštu na Rivi, nije poljubio šampionski pehar.
I premda njihov Hajduk u ovom trenutku – 12 kola prije kraja prvenstva – na papiru i dalje izgleda kao ravnopravan kandidat za titulu, brojni će se navijači bijelih iznova zapitati: 'Kako ćemo uopće biti prvaci ako ne možemo pobijediti – Varaždin?'. Taj Varaždin uoči međusobnoga susreta s bijelima imao je (i još ima) čak 23 boda manje od Splićana!
Završe li na kraju sezone Livaja i Perišić u idealnoj Hajdukovoj momčadi izgubljenih prvenstava, kiks u Varaždinu bit će jedan od ključnih uzroka. Ali ne i jedini. Naime, od svih triju kandidata za titulu, Rijeke, Dinama i Hajduka, Splićani su u ovoj sezoni prokockali najviše bodova u susretima s momčadima plasiranima ispod trećega mjesta: čak 15; Rijeka samo 11, Dinamo 12 (uz utakmicu manje s Varaždinom). U postocima Hajduk je protiv momčadi '4. – 10.' osvojio 72 posto bodova, Dinamo 76 posto, Rijeka čak 79,6 posto.
VEZANI ČLANCI:
Uz ovaj varaždinski, podsjetimo na još neke od tih Hajdukovih šokova: Hajduk – Istra 1961 0:1, Gorica – Hajduk 2:1, Hajduk – Osijek 0:2, Lokomotiva – Hajduk 1:1. Nije teško zaključiti: da su bijeli spasili i samo sedam od tih 15 neoprostivo prokockanih bodova, bili bi uvjerljivo prvi, teško dohvatljivi konkurenciji.
Za usporedbu, Hajduk je u prošloj sezoni u utakmicama sa šest klubova, Osijekom, Šibenikom, Istrom 1961, Lokomotivom, Slavenom Belupom i Goricom, izgubio čak 21 bod. Na kraju je bio doprvak, s deset bodova manje od Dinama.
A sada, kada je za hajdukovce ponovno nastupilo doba zebnje, možda se neki od njih prisjete i posljednjega maksimirskoga derbija, onoga u prosincu, u kojemu je bilo 0:0, a Hajduk u 90 minuta nije uputio niti jedan šut u okvir Dinamova gola. Nije li taj podatak već trebao biti znakovit – zar se tako postaje prvak? Ili, zar je budući prvak tek četvrtoplasirana momčad po efikasnosti u ligi, ona koja je zabila čak deset golova manje od Osijeka (koji ima 14 bodova manje)?
VEZANI ČLANCI:
I tako, tko zna koliko već sezona unatrag, na klimaksu sezone dolazimo do istoga zaključka: sve oko Hajduka – odanost, brojnost i zanos publike, ukupno ozračje, marketing, članstvo – postiže znatno bolje rezultate od njegove esencije: Karoglanove momčadi i njezine izvedbe na terenu.
Jedina je pozitivna okolnost za bijele u ovom trenutku da u ostvarivanju najvitalnijega cilja još nisu izbačeni iz igre. A to će morati dokazati protiv onih s kojima mu već poslovično najteže ide: Istrina i Tramezzanijeva 'autobusa' 2. ožujka na Poljudu.
hajduk nije mega momčad, ali budimo realni-ovo je najjača momčad hajduka unazad 15 godina i traženje nekakvih alibija je smiješno! Ako hajduk ove godine, kada je dinamo prvi dio sezone bio na konopcima i najlošiji u zadnjih 10 godina, ne može stvoriti osjetnu prednost i postati prvak, onda neće biti prvak niti idućih 10 godina !!