Baš kao i prije 44 godine, kada je Košarkaški klub Dubrava slavio treći rođendan, i na 47. rođendanu ovog simpatičnog kluba iz najvećeg zagrebačkog kvarata pojavio se isti svečani gost - Cibona.
- Lijepo je što su nam došli stari cibosi. Svi mi smo se promijenili a jedino što se nije promijenilo jest razlika u snazi momčadi. Razlika je ostala ista.
Tim riječima našalio se Srećko Medvedec, trener negdašnjeg Jugotona (današnjeg Furnira odnosno Dubrave), referirajući se na utakmicu iz 1979. koju je Cibona dobila 119:68, dok su današnji cibosi pobijedili dubravaše 109:77.
Odigrali su košarkaši Furnira jako loše prvo poluvrijeme (28:55) a onda možda i najbolju četvrtinu ove sezone (37:22) ubacivši čak devet trica u trećoj dionici susreta. Tim naletom su se puleni Jeronima Šarina približili vodećoj momčadi HT Premijer lige na samo "minus 11" no sastav Josipa Sesara otklonio opasnost pa su domaćini u posljednjoj četvrtini zabili samo 12 koševa a primili 32.
No, puno važnije od konačnog rezultata bilo je okupljanje starih dubravaša i starih cibosa pa smo tako na jednom mjestu vidjeli Knegu, Gospodnetića, Ušića, Sikirića ali i nešto mlađe Alanovića, Pejčinovića, Lukačića... Ušić je čak pokušavao zabiti koš s centra no to mu nije uspjelo baš kao preostaloj trojici sudionika nagradne igre u kojoj je glavni zgoditak bio poklon bon Croatia osiguranja od 1000 eura.
A sve to događalo se u povodu 47. rođendana kluba iz Dubrave i 44 godine od prve međusobne utakmice ovih dvaju klubova. U to ime, prije početka susreta, održana je i mala svečanost u prigodi zahvale Damiru Beneti, čovjeku koji je 47 godina proveo u ovom klubu radeći sve poslove koje je trebalo. A kao igrač bio je poznat po dobrom šutu pa je tako, u utakmici protiv Jastrebarskog, zabio 103 koša što je tada ostalo nezabilježeno.
- Ja sam bio i jedan od osnivača. Štoviše, sa svojih 18 godina bio sam najmlađi na osnivačkoj skupštini kluba. A ta utakmica protiv Cibone igrala se u OŠ Mato Lovrak gdje je bilo mjesta za 300 ljudi a nakrcalo se 700. Sjećam se da sam tada dao svoj prvi autogram jednom dječaku koji će godinama kasnije biti i trener u klubu.
U toj utakmici protiv Cibone, kapetansku vrpcu dubravaša nosio je Božo Odak koji se prisjetio.
- Premda smo mi bili igrački nekoliko klasa ispod cibosa, čim se čulo da nam dolazi Cibona u Dubravi je zavladalo veliko uzbuđenje a mi smo tu utakmicu dočekali u transu. Istina, bila je to igra mačke i miša ali je to bio poticaj klincima iz Dubrave da pohrle na treninge.
Prisjetio se gospodin Odak i načina na koji je izabran njihov prvi trener.
- Bio je to gospodin Batarelo koji je izabran "samoupravno", kako se to tada radilo. No, kako mu baš i nije išlo najbolje on je otišao nakon tri mjeseca. A kako smo imali dosta bekova pa Srećko Medvedec nije upao u momčad, on je izabran za našeg sljedećeg trenera. A on je ovaj klub i održao, baš kao što je Pepsi održao Zagreb.
Tu utakmicu igranu 1979. gledao je današnji direktor, inače legenda kluba, Boris Gnjidić koji je vodio zapisnik. O današnjoj prvoj momčadi kaže:
- Najmlađa smo momčad lige a premašili smo planirano i plasirali se u Ligu za prvaka. Već sada moramo razmišljati kako ćemo složiti momčad za sljedeću sezonu.
Kakva god ona bila, jedan od njenih najvećih navijača i dalje će biti Srećko Medvedec koji je, vjerovali ili, djelićem zaslužan i za jednu veliku glazbenu karijeru.
- Oko godinu i pol dana smo u klubu imali Jasenka Houru, frontmena skupine Prljavo kazalište. Vidjevši da je prenizak morao sam mu se zahvaliti i reći da nije za košarku i da potraži sreću u nečem drugom. Zanimljivo je da se nakon toga više nikad nismo sreli.
A u međuvremenu je Jajo napravio veliku rokersku karijeru a Medvedec hvale vrijednu trenersku.
- Kao trener sam osvojio tri posljednja juniorska Prvenstva Jugoslavije a s juniorima Hrvatske sam bio prvak Europe, jednom drugi i četvrti na svijetu. A jedno kraće vrijeme bio sam i izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske - podsjetio je stručnjak svima poznat pod nadimkom Medo.
