Dijeli ih samo 60-ak kilometara, povijest su im pisala ista imena, a i među čelništvom kluba sa Šubićevca nije se dugo godina krilo da im je draga i bijela boja. No Šibenik i Hajduk ne mogu biti udaljeniji nego što jesu, dva suprotna mentaliteta i veze između gradova popucale jednako kao što je tijekom protekle sezone popucala struktura Šibenika. I to više puta, sve dok nisu opet postali drugoligaši i to na prilično spektakularan način, tako što su prosuli 11 bodova i sami sebe zakucali na dno i izbacili iz lige.
U srijedu ih čeka utakmica za povijest.
Gubitak identiteta nije počeo sad
Što u njoj sad mogu napraviti igrači Damira Čanadija? Trener koji se ove sezone dvaput vraćao na Šubićevac, pa uskrsnuo nakon što je Željko Karajica preuzeo klub od obitelji Jurić i njihovog glavnog suradnika i menadžera Siniše Šoše, jedan je od krivaca za aktualno stanje u momčadi, jer kad je krenuo bodovni 'salto mortale', Čanadijeve reakcije nije bilo.
Prije samo malo više od mjesec dana, na Šubićevcu se slavila ogromna pobjeda i izbacivanje Dinama u polufinalu Kupa, odigrali su Šibenčani tu utakmicu i za Hajduk i olakšali im borbu za trofej. Osim ako sami sebe demantiraju, ako Čanadi pronađe 11 koncentriranih igrača i stavi ih na prave pozicije i ako momčad motivirana istrči na Rujevicu. Sve što Šibenik nije imao u sedam poraza u zadnjih osam utakmica prvenstva.
I nikome nije jasno što se dogodilo, izlaze priče o tučnjavama u svlačionici, Duje Čop i dalje je izbačen iz ekipe, bez službenog objašnjenja. Zato nitko i ne može znati što očekivati od Šibenika u finalu Kupa. Pa ni Hajduk, koji ima svojih problema i ozlijeđen stoperski tandem Bereković - Awaziem pa u zadnjoj liniji opet mora kemijati.
Posebno emotivno i specifično gostovanje čeka navijače Šibenika koji su nabavili ulaznicu za sjever i kreću za Rijeku. U njima se miješaju nada ida konačno mogu do pobjede u finalu - jer povijesno ih redovito gube i šibenski košarkaši i nogometaši, inat zbog finala iz 2010. godine u kojem su, vjeruju, pokradeni protiv Hajduka i očaj zbog neobjašnjivog ispadanja iz lige. Oni najvjerniji, znaju da trener Čanadi koji mnoge iritira ziheraškim pristupom u igri, nije kriv za konačni krah. Pamte kako su ranije ispadali iz lige i tko je vodio klub, kako ga je i zašto prodao i tko je natukao dug svega 20 milijuna kuna manji od Hajdukovog u trenutku kad je pokrenuta privatizacija. Šibenik je bio neželjeni klub, kao onomad kada je ispao u petu ligu unatoč obećanju tadašnjeg dopredsjednika HNS-a Ante Kulušića da će dati ostavku ako se to dogodi. Dogodilo se, dakako, samo ono prvo, a skoro pa nasilna privatizacija je donijela Šibeniku nove gazde, nekakvu opskurnu ekipu iz Kolumbije koja je na Šubićevac poslala predstavnike investitora koji nisu tako izgledali, a porazan je bio i konačan rezultat kad su otišli.
Klan Jurić na čelu s predsjednicom Marinom koja se probuđena emocijom zbog primoštenskih korijena vratila iz SAD-a i zauzela kancelarije na Šubićevcu i kafić u kvartu, 'duboko zaorala brazde' u klubu, kako su izvještavali mediji, ali i Jurići su se uskoro povukli. Jedina konstanta na Šubićevcu ostao je dug. Platio ga je Karajica, koji je s dna povukao i Austriju Klagenfurt, bankrotirali su da bi se ove sezone borili za izlaz u Europu i ostali svega bod kratki.
Pudar: Vidjelo se da klub vodi interesna grupacija
Šibenik je namjeravao odvesti istim pravcem, odmah po dolasku rekao je da neće otići ako klub ispadne u drugu ligu. No sada mu je jasnije koliko će taj put biti drugačiji od onog što je prošla Austrija. Šibenik vapi za potpunom obnovom, klub koji je kratko vrijeme promijenio četiri vlasničke strukture ostao je bez identiteta.
Kako dalje? Pitamo to Ivana Pudara, legendu Šubićevca, trenera koji je dvaput vratio Šibenik u prvu ligu, ali i vječnog hajdukovca koji je karijeru vratara počeo na Poljudu, a upravo je iz Šibenika 2007. godine prešao na Hajdukovu klupu.
– Oba su moji klubovi, iako se ovaj veći odrekao svojih legendi i povukao u sebe, u jednu vrstu sekte u kojoj navijači određuju puno. Tu djelomično leži i problem Hajduka danas što nema svoj Solin ili Dugopolje, nakon što je ugasio Hajduk 2.
No, tema je finale u srijedu, pa i Pudar u dahu mijenja temu.
– Mene čude ove situacije koje je Šibenik prokockao, iako sam negdje u dubini duše osjećao da će se upravo to i dogoditi, a sad se bojim da Šibenik ne krene još dublje jer ne vidim da se goleme greške iz utakmice u utakmicu popravljaju, protiv Varaždina i poslije s Osijekom ništa nisu napravili drukčije da se izbore za opstanak. Šibenik je prije novoga gazde Karajice vodila jedna interesna grupacija, puno toga vrtjelo se oko istog menadžera. Ispalo je kao da je netko htio da Šibenik ispadne jer ekipa koju ima trener Čanadi je dobra, puno bolja od one koju sam ja uveo u Europu i miran otišao pet kola do kraja, vezao me ugovor s Hajdukom, pa sam Šibeniku osim reprezentativca Schildenfelda, Kulušića i Rukavine ostavio i odštetu od 200 tisuća kuna.
Zašto uvijek sumnje oko Šibenika?
– Nakon Dinama krenulo je nizbrdo, ali sjećam se i drukčijeg raspleta, mi smo pali 4:3 kad nam je uskraćena pobjeda na Maksimiru, uveo sam tada mladog Matu Maleša u igru. Način vođenja kluba na Šubićevcu ove godine bio je ključ, a onda i način treniranja ekipe. Ne kažem da su Čanadi i Cvitanović loši treneri, ali nisam vidio da ova momčad uopće zna što i koliko može, curi na sve strane, krila su potpuno izvan igre.
Pudar ipak vjeruje da Šibenik može napraviti neočekivano i iznenaditi Hajduk.
– Uopće se ne bih iznenadio, iako su šanse realno 99 posto za Hajduk, ali ako se poklopi energija, moguće je sve. Šibenik ne može opet onako loše odigrati, to je skoro pa nemoguće. Igrači moraju dobiti jasne upute, Šibenik nema što izgubiti, a velik broj navijača Hajduka u finalu i za igrače Šibenika bit će poticaj.
Josip Bulat, dugogodišnji kapetan, poslije i čelnik prvoligaša sa Šubićevca, koji je klub s dna druge lige vratio u prvi rang, za taj zadatak uposlio je Krunoslava Rendulića. Što se dogodilo u Šibeniku kad su stigli novi vlasnici?
– Teško mi je kazati, mi smo s dvojicom trenera, Borimirom Perkovićem i Krunom Rendulićem, ostvarili kontinuitet. Ove sezone opet smo imali sve u svojim nogama i sve to prokockali. Nakon polufinala s Dinamom kreće nevjerojatna crna serija, a Gorica je uspjela zadržati status prvoligaša. Jako mi je žao zbog Šibenika, vezan sam za klub i žalosti me cijela situacija, ali uvijek sam optimist. Sjećam se u kakvom je stanju bio klub kad smo ga mi uzeli, ali opet smo uspjeli. Ružno je kad ispadneš iz lige, a čeka te finale Kupa. Ne treba biti prorok da bismo zaključili da je u svlačionici nešto puknulo, Šibenik je već niz utakmica rastresen i izvan forme. Hajduk je golem favorit iako se zna da jedna utakmica nosi moguća iznenađenja. Navijat ću za Šibenik iako su šanse jako male.
Kako vam izgleda vaš bivši klub Hajduk, odigrali ste u bijelom dresu blizu 70 utakmica?
– Iz godine u godinu izgledaju sve bolje. I to nije mala stvar, koliko god trivijalno zvučalo. Dinamo je svemirski brod koji cijelu ligu vuče i igra fenomenalne partije u Ligi prvaka. Ocijenio bih posao koji radi Hajduk uspješnim, a koliko će im trebati da sruše Dinamo, tko zna, zasad su daleko.
Cukrov: Kukavički pristup Šibenika je neobjašnjiv svakome tko igra nogomet
Legendarni Nikica Cukrov, Šibenčanin koji je s Hajdukom pisao povijest 80-ih godina, vrlo je kritičan prema treneru Šibenika i kukavičkom pristupu.
– Iznenađujuće je i porazno sve što je Šibenik prokockao, čak 11 bodova prednosti, taj pad je uistinu neobjašnjiv, a još je čudnije da nije bilo gotovo pa nikakve reakcije tijekom tog pada. Neću ulaziti tamo gdje mi nije mjesto, ne znam što se događa u svlačionici, ali možemo komentirati da su od osam izgubili sedam utakmica a da treneru nitko nije postavio ozbiljno pitanje.
Uklonjen je Duje Čop iz momčadi, ali nije objavljen razlog.
– A dao je onaj krasan gol Dinamu, to vrijedi. Ne znam što je razlog, ali kada je riječ o napadačima, moram otvoreno kritizirati trenera Čanadija, on bi najradije igrao bez ijednog napadača. Ne razumijem kukavički pristup nogometu, ja ga vidim potpuno drukčije. Ne razumijem trenera koji igra s Osijekom utakmicu na život ili smrt, a kaže da mu je plan 0:0 u prvom poluvremenu. Nepojmljivo mi je to, ako igram, želim pobijediti i napast ću kad imam veći broj igrača. Ne može danas do pobjede onaj tko se brani s osam igrača, a napada s trojicom. S obzirom na sve što sam vidio od Šibenika, iako imam iskusnu ekipu, ne znam kako će do srijede ustanoviti tko je za što zadužen na terenu, to im ne uspijeva već nekoliko utakmica u nizu.
Hajduk?
– Glave su se namjestile, čini mi se, pet utakmica u nizu nisu primili pogodak, ostaje to sada u sjeni jer prošla je još jedna sezona bez naslova prvaka, prokockalo se puno prilika, ali nije bilo realno, kazao sam već da je ova sezona za Ivana Leku i Hajduk izgubljena i to se pokazalo točnim. Iduće sezone Hajduk treba dva prava pojačanja, a ne pet prosječnih, očigledno je da je najtanja obrana. Čini mi se da su u Marokancu Benrahou dobili igrača s idejom koji bi morao dizati formu i izvedbu, ima još puno rezerve, ali pokazao je znanje, ideju i tehniku. Hajduk s njim ima veću snagu, ali vidjet ćemo što će pokazati. Juniori su pokazali Hajduku da ima velik fond igrača koje mora gurati u igru, ali uz njih moraju biti dva-tri ozbiljna igrača i prava pojačanja, nešto poput Marka Livaje, koji sam nosi Hajduk, ali pridružuju mu se još neki, poput Mlakara u posljednje vrijeme. Ako osvoje Kup, to nije isti domet kao prošle godine i nema toliko razloga za ludo slavlje u Splitu. Navijat ću za Šibenik iako je iluzorno očekivati da to možemo osvojiti. •
Pobjeda Šibenika bila bi čudo. A opet, ako su Šibenčani pobijedili Dinamo, u odličnoj utakmici, zašto ne bi mogli i Splićane.