Osim u borbi za užurbano sportsko priznanje Hrvatske, kako bi košarkaška reprezentacija mogla nastupiti na Olimpijskim igrama u Barceloni, sav svoj sportsko-diplomatski talent preminuli Mirko Novosel iskazao je i u borbi Zagreba za domaćinstvo Univerzijade.
Vidjevši da Ciboni nedostaje kvalitetnih termina za treninge, da vaterpolisti Mladosti moraju igrati međunarodne utakmice u Ljubljani i da iz bazena na Šalati raste trava, Mirko je bio jedan od onih koji je predložio da se Zagreb kandidira za organizaciju velikog natjecanja u ime izgradnje sportske infrastrukture, ali i umivanja grada.
Počasni doktorat za Nebiola
Akcija lobiranja počela je 1982. u Rimu, na sastanku Svjetskog saveza sveučilišnog sporta (FISU), zbog kojeg je zagrebačko izaslanstvo na raspolaganje dobilo rezidenciju veleposlanika. A bilo je to jedno od najljepših tamošnjih veleposlanstava, rezidencija koju je svojedobno Mussolini poklonio ustaškom poglavniku Paveliću, da bi je 1945. otkupio Tito.
S konkurentima, a bili su to Brisbane, Indianapolis i New Delhi, susreli su se Mirko i izaslanstvo i u Edmontonu, tijekom Univerzijade u tom kanadskom gradu. Kada mu se glavni operativac kandidature Brisbanea požalio da ne znaju što će četiri dana raditi do početka natjecanja, Novosel mu je predložio da odu do Calgaryja, do domaćina Zimskih olimpijskih igara 1988. I Australci su to i učinili i ostavili zagrebačkoj delegaciji više prostora za lobiranje.
Iskoristio je priliku Novosel da zahvaljujući svojem utjecaju u svijetu košarke obradi nekoliko članova FISU-ova Izvršnog odbora, a ključnim se pokazao način na koji će biti obrađen tadašnji predsjednik te organizacije Primo Nebiolo. Večer uoči donošenja odluke, a taj sastanak održan je u Veneciji, Nebiolov tajnik prišapnuo je Novoselu da bi trebalo uložiti dodatni napor. Pomislivši da je riječ o novcu, Novosel je kazao da oni crnog fonda za takve stvari nemaju. Srećom, nije bilo u pitanju klasično podmazivanje, već su Nebiola zanimala priznanja.
Kad je njegovu tajniku rečeno da može dobiti najviše državno priznanje, odgovor je bio da Nebiola to ne zanima jer ih već ima od američkog predsjednika Cartera i sovjetskog Brežnjeva, već da ga zanima počasni doktorat. U akciju se krenulo preko tadašnjeg DIF-a (današnjeg KIF-a), čija se dekanica, vjerovali ili ne, tome usprotivila pa se taj prijedlog Zagrebačkom sveučilištu dogodio tijekom njezina godišnjeg odmora.
No trebalo je nekako "nadmudriti" i glavnog građevinskog inspektora Kukolja, koji je tražio da se obustave radovi na središnjem gradskom trgu. Kad je on Novoselu i društvu zaprijetio uhićenjem, Mirko mu je uzvratio kazavši da to isto kaže i Joži Vrhovcu. A to je bio posljednji Titov ministar vanjskih poslova i član Predsjedništva SFRJ kojem se nije bilo pametno zamjeriti pa su nesmetano izgrađeni i zatvoreni bazen, jarunsko jezero, devet dvorana, a uredilo se i 220 fasada, obnovljene su kulturne institucije...
VEZANI ČLANCI:
Uvjeravao predsjednika DDR-a
Nastala je i košarkaška dvorana kao jedini objekt koji nije građen novcem Univerzijade. Tako je htio Novosel pa se od svakog četvornog metra poslovnog tornja izdvajao postotak za dvoranu. I tu je bilo problema s inspektorom Kukoljem, no i to se nekako riješilo, dakako, pritiskom "odozgo".
Da bi se Zagreb pokazao što boljim domaćinom, valjalo je uvjeriti tadašnjeg predsjednika DDR-a Honeckera da njegovi sportaši neće bježati na način kako su to činili ulaskom u veleposlanstvo Zapadne Njemačke. A uvjeravali su ga, u Istočnom Berlinu, Vrhovec i Novosel, a da ne bude prebjega, prema Novoselovu kazivanju, bio je zadužen Mate Laušić, kasniji šef osiguranja prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana.
