Kamo su nestali kumovi Ognjen Vukojević (30) i Eduardo da Silva (31), zar dvojica zaslužnih reprezentativaca, sa 118 nastupa za reprezentaciju, više uopće nemaju ulaz kod izbornika Kovača?
Dolaze mlađi, poletniji...
Na žalost, gledajući utakmicu Brazil – Hrvatska, u kojoj je moglo biti koristi od obojice prijatelja, nametnuo se samo jedan zaključak – Ogi i Dudu kod Nike nisu ni u trećem planu i polako će se morati početi miriti da se približava njihov kraj u reprezentaciji. Od zasluga se ne živi, a dolaze mlađi, poletniji, moćniji...
No, jesu li kumovi doista za staro željezo? Nisu li stručnjaci, na primjer Prosinečki, sugerirali da bi upravo fizički besprijekorno spremni vojnik Vukojević mogao biti ključni čovjek sredine terena, tako da nam se Neymar i Oscar ne osjećaju kao na šetalištu?
Naravno da je Žuti u pravu, jer ako Španjolska ima Busquetsa, Brazil Paulinha, Njemačka Khediru, a Nizozemska De Jonga, onda i Hrvatska ima potrebu za jednim razbijačem, tzv. Jurčićem. Ogi možda nije klasa kao ove zvijezde, ali nikada nas nije ostavio na cjedilu, čak je i u ovom ciklusu igrao po 90 minuta u utakmicama protiv Makedonije (dva puta) i protiv Srbije u Beogradu gdje je bila najveća vatra.
Kako odjednom više nije dovoljno dobar, a kod Bilića je na Euru u Poljskoj odigrao sve tri utakmice, sjajno se nosio sa Španjolcima, najjačim veznim redom na svijetu?
Potreban ili ne
Dudu je posebna priča, dečko na kojega smo svi osjetljivi, i čija statistika jednostavno ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Nadamo se da Dudu nije potonuo nakon razočaranja u Sao Paulu, iako način kako Niko raspoređuje figure za njega nije nimalo ohrabrujući. Kako drukčije objasniti da, kad je stani-pani, u igru ulazi poletarac Rebić, gotovo bez minutaže u klubu cijelu sezonu, a prvi strijelac reprezentacije, dokazani majstor, čuči na klupi. To ga je nepovjerenje strašno pogodilo...
Da, na žalost, Dudu je kod Nike u napadačkoj hijerarhiji tek peta špica. Ne bude li zaigrao ni protiv Kameruna, neće mu trebati crtati. Shvatit će da reprezentaciji više nije potreban... Eduardo je kod Štimca majstorski riješio utakmicu u Walesu (te zabio jednoga Velšanima u Osijeku), dok je kod Nike počeo tek utakmicu s Islandom u Reykjaviku. Nije se proslavio, kao ni ostatak momčadi, no od tada ga izbornik više nema na radaru. Tek ulasci u igru protiv Švicarske, Malija i Australije, bez efekta, očito svjestan kako je tu samo da popuni broj.
Ogi i Dudu, kumovi, nerazdvojni prijatelji, vrhunski dečki i profesionalci, dijele istu sudbinu. Nekada nezamjenjivi reprezentativci, danas tek statisti. Jesu li to zaslužili, zar nam zaista više ne mogu pomoći? Protiv Brazila prva garnitura nije se proslavila (istina, ni strahovito podbacila), i protiv Kameruna trebat će nam svježa krv u najvažnijoj utakmici ove generacije. Ogi i Dudu spremni su, motivirani, odlučni dokazati da pripadaju u ovo društvo. Kamerun im je možda i posljednja šansa...
>>Eduardo: Tužan sam, ali i malo sretan. Ipak sam ja Brazilac
>>Vukojević nam treba za čvrstoću u vezi, Olić je sjajan u kontri
Anti-nogometna piskarala nisu ništa naučila! Jučer su gurali Kovaču "štetočinu" Jelavića, danas guraju Vukojevića i Eduarda. Svaka im čast, dali su puno hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji (i Pletikosa, također) ali njihovo vrijeme je prošlo, dolaze mlađi, jači, brži... Sammir, Brozović, Rebić, Kovačić, Subašić... treba im dati šansu, pogotovo uzimajući u obzir vremenske (ne)prilike u Manausu. Brazila nismo mogli dobiti, sada je potpuno jasno i zašto, istina, nismo se osramotili ali Kamerun je druga priča. Tu utakmicu možemo i moramo dobiti, zato neka igraju fizički najspremniji i psihički motivirani igrači. Ako je Kovač utakmicu s Brazilom igrao ziheraški, ovu mora riskirati i ubaciti svježe snage, Madžukić sam ne će moći protiv čvrstih Kamerunaca.