JOŠ JE I INSTRUKTOR VOŽNJE

Kao Miočić: Veliki potencijal za boks, ali on više voli biti - vatrogasac i gitarist

19.03.2021.
u 21:30

– To je posao usko povezan s borilačkim sportovima. Bilo da su vatrogasci ili borci, ti ljudi moraju imati veliko srce. Takve poslove ne može raditi bilo tko

Za najboljeg tehničara boksačkog prvenstva Hrvatske proglašen je Matteo Komadina, 27-godišnji Delničanin koji se vratio boksu nakon tri godine izbivanja. A zašto se uopće ostavio boksa kad je 2015. bio peti na Europskom seniorskom prvenstvu?

– Nakon što sam u Skoplju osvojio Zlatni gong i boksao u dva meča za Hrvatske vitezove u Svjetskoj ligi, dobio sam dobar posao pa nisam više imao vremena za dva-tri treninga dnevno, a bez toga u današnjem boksu ne možete uspjeti. Bio sam svjestan da na visokoj razini nemam što tražiti ne dajem li maksimum. Inače, završio sam vatrogasnu školu i to je posao koji volim.

Svira u čak tri sastava

Matteo nije prvi borac za kojeg znamo da je vatrogasac. Prvi je američki Hrvat Stipe Miočić, MMA borac i UFC-ov svjetski prvak.

– To je posao usko povezan s borilačkim sportovima. Bilo da su vatrogasci ili borci, ti ljudi moraju imati veliko srce. Takve poslove ne može raditi bilo tko.

Za svako je društvo to bolje da se vatrogasci što više odmaraju. Ali i da se vozači na cesti ponašaju što pristojnije, a i to je segment naših života u kojem Matteo sudjeluje.

– Instruktor sam vožnje u Autoškoli Practic iz Delnica. S obzirom na to da posao vatrogasca radim u smjenama, mogu si dopustiti da radim dva posla. Uz to, vikendima sviram na svadbama, u kafićima, na ribarskim i drugim feštama.

Iznenađenju time nije kraj jer – Matteo svira u tri benda.

– U sva tri sam frontmen, vokal i ritam gitara. Skupina A je to svira rock i zabavnu glazbu, Homer svira zabavnu hrvatsku glazbu, a tamburaški sastav Žažara izvodi slavonske, dalmatinske, primorske i druge hitove.

A što se događa ako sva tri benda isti dan imaju ponude za angažman?

– U tom slučaju idem na gažu koja je prva dogovorena, a za drugi bend nađem zamjenu.

Nažalost, glazbena industrija je među najpogođenijima u vrijeme pandemije.

– Zbog toga sam se i vratio boksu jer sada ne nastupamo.

Fascinira i to što je Matteo samouki gitarist i što ima vrlo širok repertoar.

– Gitaru sam počeo učiti svirati tek kao tinejdžer, s 14-15 godina. Sve preko interneta.

A koliko pjesama znate otpjevati?

– Moglo bi se reći oko 500. Uostalom, riječi čitamo s tableta. Više nema notnih zapisa. Ja sam jedno vrijeme bio sentimentalan i nosio sam na gaže “papire”, a onda su mi dečki objasnili da smo u 21. stoljeću i da postoje tableti.

Je li mu se ikada dogodila situacija da na nekoj fešti mora odložiti gitaru i svojim šakačkim umijećem smirivati situaciju?

– Nije, ja vodim bitnije ratove, u ringu. Boksač moga ranga ne spušta se na tu razinu. Uostalom, ako ste imalo inteligentni, sve se može verbalno riješiti. Ja se i ne krećem u takvim krugovima u kojima bih se mogao dovesti u takvu situaciju.

Još da nam kažete da imate ženu i djecu, e to bi tek bilo iznenađenje.

– E, time bih i sebe iznenadio. Zasad sam solo, a kada dođe obitelj sve to zasigurno si neću moći priuštiti.

Tada vjerojatno ni boks neće biti aktualan. No, pitamo se kako čovjek uz dva posla pronađe vremena i za boksački trening.

– Prilično sam organiziran pa treniram svaki dan, a ne izlazim osim što se tu i tamo družim s prijateljima.

Boksati je počeo relativno kasno.

– Krenuo sam s 15 godina kada se moj današnji trener Kristijan Hodak doselio iz Zagreba u Delnice i osnovao boksački klub. Prošle godine prešao sam u Rijeku jer su mi ljudi poput Slaviše Bradića, Ante Vičevića i Danijela Kalmara omogućili dobre uvjete.

Motocikl za opuštanje

A profesionalni boks?

– Razmišljao sam i o tome, no kod nas je trnovit taj put, pogotovo u lakšim kategorijama. Profesionalni boks bez olimpijske medalje i nije neki odabir. Nisam htio popunjavati program, a posebice nisam bio spreman za nekoliko stotina eura nekome poboljšavati skor.

Od svega spomenutog, najbolje se relaksira na motociklu.

– Strastveni sam motociklist. Imam Ducati od 696 kubika. Meni je motor opuštanje, a svjestan sam da cesta nije pista.

Opće je poznato da su bajkeri “ugrožena vrsta”.

– Više puta bio sam u nezgodnoj situaciji, no, hvala Bogu, ništa se ozbiljnije nije dogodilo. Držim se one: “Nemoj voziti brže nego što tvoj anđeo čuvar može letjeti!”. I ne idem preko njegove brzine – naglasio je taj svestrani mladi čovjek.•

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije