Šok-terapija s promjenom trenera u nepunoj Areni (oko 13 tisuća gledatelja) nije donijela sreću hrvatskom prvaku.
Prošlo je cijelo desetljeće od posljednjeg finala Lige prvaka između Zagreba i Barcelone, samo su dvojica igrača iz tog vremena “preživjela” (Džomba i Barrufet), ali neke stvari ipak se nisu promijenile. Barcelona je u prvom poluvremenu opet za zagrebaše bila drugi svijet.
I opet je imala boljeg vratara – Srbin Danijel Šarić u 30 minuta, podosta zahvaljujući i neraspoloženim igračima hrvatskog prvaka, skupio je 15 obrana. Gorazd Škof je, pak, tek jednu kilavu ulovio u 20. minuti kad je Igropulo nerezonski pucao. Opet su Barcina krila Tomas i Juanin, kao nekad Ortega i Guijosa, ubijali Zagrebove vratare. Teško je Kljaićeva vanjska linija izlazila na kraj s obrambenim zidom Barcelone (Noddesbo, Nagy, Jernemyr, Boldsen) teškim gotovo 500 kilograma, prvi pogodak postigli su tek nakon 6,5 minuta igre.
Džomba je u 43. vratio nadu smanjivši na 23:21, a u tim je trenucima proradio i Škof. Uspjeli su zagrebaši i potjerati Šarića s vrata, ali bio je to samo tračak nade koji je Rutenka brzo ugasio.
Hej Gobac znaj svemu je kraj odlazi iz Zagreba i više se ne vračaj. Da i povedi Balića i ostalu svituu svoj salaš u malom ritu!