U polufinalnom dvoboju s Hrvatskom na predolimpijskom turniru u Torinu, gledat ćemo poprilično drugačiju Grčku. Koliko po kadrovskim novostima, toliko i po stilu košarke. Grci su proteklih godina igrali kontroliranu košarku, a tako je bilo i lani pod zapovjedništvom istog izbornika Fotisa Katsikarisa, no ovaj puta to je nešto sasvim drugačije.
- S nekim prestancima i ozljedama vrlo važnih i poznatih igrača te ulaskom mlađih s potpuno drugačijim karakteristikama mi smo morali mijenjati i stil igre. Najvažnije za nas bilo je pripremiti se za novi stil košarke baziran na snazi, brzini, a pri tome ne zaboravljajući niti rad na igri pet na pet što će nam biti potrebno, primjerice, baš protiv Hrvatske. A u tom dvoboju namjeravamo biti vrlo fizikalni u obrani i iz toga koristiti tranzicijske prednosti koje imamo. A mi na otvorenom terenu doista možemo biti vrlo produktivni - kazao je Katsikaris.
Ovaj 47-godišnji stručnjak, možda i najozbiljniji kandidat za novog trenera Barcelone, pozabavio se i promjenama u stilu igre hrvatske reprezentacije:
- Hrvatska je sada atletski tim, fizikalnija nego ikad, momčad koja se bori za svaku loptu, igra puno u kontaktu. Bez Ante Tomića, koji je bio velika referenca u reketu, Hrvatska sada igra drugačije. Bez njega, na postu se više pojavljuju Bogdanović i Simon, uz Šarića, dvojica ključnih igrača hrvatske reprezentacije. A Šarić je pak taj koji igra i u reketu i na perimetru. Iskreno da vam kažem, ne znam kako će moj tim odgovoriti na ovakvu vrstu utakmice kakvu ovo ljeto još nismo igrali. Nadam se samo da nećemo olako gubiti lopte. Aco Petrović je pametan trener pa vjerujem da će utakmicu nastojati svesti na što više igre pet na pet, da će nas pokušati maksimalno usporiti.
I doista, sada s Grcima više nitko ne želi juriti.
- Da, to je istina jer smo u tom načinu igre vrlo učinkoviti. Giannis Antetokounmpo i Nick Calathes sjajni su na otvorenom terenu, a Koufos je jedan od najboljih centara kada je trčanje u pitanju.
Giannis Antetokounmpo po svim prognozama budući je NBA All-Star igrač i novi je stub grčke reprezentacije. Kako ide njegova prilagodba na Fibinu košarku?
- Njegova najveća kvaliteta nisu nevjerojatne tjelesne fizikalije, već prilagodljivost. S obzirom na nedostatno iskustvo i mladost, on je zapravo nevjerojatno zreo igrča i zato se tako uspješno prilagođava ovoj ulozi s one koju je prošlu sezonu imao u Milwaukee Bucksima. On jako voli grčku reprezentaciju i spreman je sve učiniti za momčad.
Ponajbolji grčki trener ne propušta priliku kazati tko je zaslužan što je on sada jedan od traženijih stručnjaka u Europi.
- Najveći utjecaj, još kao na igrača, izvršili su Krešimir Ćosić i Pino Grdović. Do trenutka kada su mi oni postali treneri, ja sam razmišljao na drugačiji način. Oni su u moje tijelo i moje gene ugradili košarku gledanu iz drugačije perspektive od one tada važeće. Upravo njima dugujem to što sam postao trener.
A Ćosić je vratio Katsikarisa sa studija u SAD-u.
- Košarka je krajem 80-tih u Grčkoj još uvijek bila amaterski sport i ja sam odlučio studirati ekonomiju u SAD-u. Kad sam se za ljetnih praznika vratio u Grčku, Ćosić je baš to ljeto potpisao za AEK. Jednog dana majka mi je rekla da su zvali iz AEK-a i da me traži novi trener. Mislio sam da se netko sa mnom poigrava, da to nije moguće, jer bile su prošle već dvije godine otkako sam ja posljednji puta igrao u Grčkoj. No, bila je istina. Krešo je na koncu došao do mene i nagovorio me da ostanem igrati za njegovu momčad.
Uspio je Ćosić u tome zahvaljujući svom vizionarstvu.
- On je uvijek vidio dalje i prije od svih. U to vrijeme, a govorimo o 1989. i 1990. godini, nitko od trenera nije razmišljao o sporednim igračima. Svi su tada gledali da imaju 6-7 dobrih igrača koje su vrtjeli, a on mi je prvi objasnio koliko je važno imati igrače koji igraju sporedne uloge. Govorio mi je da igram obranu, da moram napraviti toliko i toliko prekršaja i ništa više. Dao mi je do znanja koliko za košarku mogu biti važni i sporedni igrači.
Fotis se i danas sjeća svog posljednjeg razgovora s hrvatskom košarkaškom legendom.
- Zahvaljujući Pinu Grdoviću uspio sam s Krešom porazgovarati telefonom dok je ležao u bolnici. Dok smo pričali zvučao je poprilično iscrpljeno i ja sam bio šokiran. Koliko znam Krešo nije pio ni pušio, bio je pun života. Nažalost, život ponekad nije fer, no vjerojatno je on sada među anđelima jer su ga oni željeli imati među sobom kao nekoga tko je čovjekoljubiv - zaključio je Katsikaris.
Odlican intervju i tekst... Svaka cast Brajdicu Pozz velikom Kreši ,koji fali nasoj kosarci jako puno , on je bio humanist, covjek,kozmopolit,vrhunski znalac košarke i nije se bavio niskim temama i provincijalzimima ,kao nazalost sto Aco zna raditi