Upadne u krizu i Manchester United, a kako ne bi Rijeka koja funkcionira na puno manjem “broju okretaja” u financijskom smislu nego velikan s Old Trafforda. Ta kriza sada djeluje veća nego što zapravo jest jer doprvak je drugi na tablici sa samo dva boda zaostatka za Dinamom, a europski kiks, koji je baš zabolio, dogodio se protiv anonimne, ali ipak kvalitetne momčadi Sarpsborga koji ima sasvim lijepe šanse da se prvi put nađe u skupini Europske lige budući da u Izrael na noge Maccabiju putuje s prednošću 3:1.
Zlatno doba kluba s Kvarnera
Da, šokantno zvuči da Kekova Rijeka kod kuće primi tri pogotka protiv Istre koja je, recimo, na otvaranju proljetnog dijela prošle sezone popila četvorku, ali i ta nova Istra morala je negdje proraditi. I odigrala je zaista odlično na Rujevici, zašto je to ponekad problem priznati i zašto bi favorit “po defaultu” morao pobjeđivati?
Naravno, Matjaž Kek nije tip trenera koji će tražiti opravdanja, alibije, tješiti se drugim mjestima, već traži maksimum od sebe i svih oko sebe. I samo tako i nikako drugačije mogao je odvesti Rijeku do dvostruke krune, do tri nastupa u skupinama europskih kupova, do toga da Rijeka već pet sezona zaredom ne završava prvenstvo ispod drugog mjesta, da je apsolutni vladar jadranskog derbija i jedina ozbiljna prijetnja Dinamu. Hajduk to, nažalost, nije bio čak ni kad je prošle sezone imao “championship point” pred punim Poljudom. Čak i prošlog proljeća, nakon što se s priprema u Portugalu vratio potpuno nezadovoljan kadrom, Kek je s momčadi izvukao maksimum, Rijeka je bila “proljetni prvak” s najviše osvojenih bodova i samo zbog prevelikog zimskog zaostatka od 15 bodova Dinamo se “krug prije kraja utrke” spasio prolaskom kroz cilj. Zbog svega toga Rijeka od 2012. i dolaska Miškovića živi zlatno doba, a njeni navijači obožavaju Slovenca i drže da mu nitko, pa čak ni obitelj Mišković kao većinski vlasnik, nema pravo pokazati vrata. Zadužio je sve do te mjere da sâm može izabrati trenutak, otprilike kao Mandžukić i Subašić u reprezentaciji. E sad, je li ovo trenutak...
U Kekovu slučaju nisu upitni rezultati, već samo postoji li dovoljno točaka u kojima se slaže s ljudima u klubu. A nekako se čini da ih je nakon onog osvajanja duple krune u svakoj sljedećoj krizi koja izbije sve manje. Upitno je i nakon sukoba s Punčecom, koji mu se otvoreno suprotstavio pred svima u svlačionici, je li on izolirani pojedinac ili je još igrača s kojima je popucao odnos.
Cilj je biti među prva četiri
Jedna je stvar sigurna – ni Rijeka ni bilo tko drugi u ligi u ovom trenutku nema kadar postati novi prvak niti itko normalan to od Keka može zahtijevati jer je Dinamo sada prejak, konačno rasterećen jednog teškog bremena i s ozbiljnim trenerom koji zna držati svlačionicu. No naslov nitko u Rijeci i ne traži. Predsjedniku Miškoviću bitno je samo da klub bude među četiri vodeća na kraju sezone jer to donosi novi europski pokušaj. Kek je, jasno, razgovarao s Miškovićem prije nego što će uzeti “minutu odmora” i otići u Maribor. Da Riječanima nije svejedno što će biti, dovoljno govori i to da je za trenerom u Maribor krenuo i klupski dopredsjednik Šćulac kako bi sjeli i razgovarali. Kakve je rezultate polučila misija smirivanja strasti, vidjet će se već u srijedu na jutarnjem treningu.
Kako god se rasplela kriza, može se očekivati da će Rijeka biti bolja, možda već u Maksimiru, iako sad ne djeluje da ima neke šanse. Nastavi li Kek posao, već nakon derbija čeka ga pravi spektakl 8. rujna – prijateljska utakmica s njegovim Mariborom na Kantridi koja je već gotovo sasvim rasprodana. Poklon je to svim navijačima koji vjerno prate Rijeku i Armadi koja sanja povratak na kultni stadion.
ruku na srce, kek i rijeka imali su tako dobre rezultate jer im je dinamo praktički poklonio najbolje igrače (kramarič, andrijašević, pokrivač, tomečak..). kek je solidan trener i ništa više i to dobro funkcionira dok ima dobre igrače te dok ne dođe do krize rezultata jer onda se gubi povjerenje između igrača i trenera i tada je vrijeme za pakiranje kofera.