I prije nego što je ministar Željko Jovanović zamahnuo prijedlogom zakona da kladionice plaćaju klubovima koje stavljaju u ponudu, ta je priča bila hrvatska stvarnost. Naime, dolaskom kladionica na naše prostore klubovi su dignuli glavu i vrlo brzo su se dogovorili o naknadi s većinom. Kladionice su godišnje plaćale Udruzi prvoligaša po stotinjak tisuća kuna i taj je novac bio podijeljen klubovima.
Međutim, Igor Štimac, koji je tada bio vlasnik kladionice \"Sport tip\", nije želio ništa platiti, slučaj je završio na sudu i Štimac je dobio presudu! Zakonodavac je, naime, donio takav zakon da državi ide onih pet posto manipulativnih troškova, te 20 posto na dobit na kraju godine. I država je time zadovoljna, a to što sport (ne samo nogomet!) nema ništa konkretno od spomenutih naknada, nikoga nije briga! Nakon toga, klubovi su pokušali prije pet-šest godina kroz saborsku proceduru \"ugurati\" promjene zakona o kladionicama, konkretno tražeći da kladionice ne mogu na svojim listićima koristiti parove nekog sporta bez suglasnosti tog nacionalnog saveza. No, zakonodavac to nije uvrstio. Ne progura li Vlada Jovanovićev prijedlog, čekat će se inicijativa EU. Naime, na razini Europske unije odlučeno je da se zemljama članicama daju upute da se uvede obveza prema priređivačima klađenja da financijski obeštete klubove ili organizacije koje koriste u svojim parovima! I Uefa razmišlja slično, a kladionice sramežljivo poručuju: Zašto strane kuće ne tražite naknade...
, a kladionice sramežljivo poručuju: Zašto strane kuće ne tražite naknade... ----- Pa ako vam smeta plaćati, dragi vlasnici kladionica, vi slobodno nemojte staviti HNL na svoje parove, pa iskušajte svoju poslovnu sreću...