Jedna od naših najpouzdanijih reprezentativki, 24-godišnja primačica pucačica Josipa Marković, u miru i tišini, kako to njoj već i priliči, odrađuje sezonu u mađarskom prvoligašu MAV Elore Foxconn iz Székesfehérvára. Josipa nikada nije bila toliko eksponirana kao igračica, uvijek bi nekako samozatajno odrađivala zadatke iz drugog plana. S naglaskom na – odrađivala. Jer, ova 182 cm visoka Zadranka iznimno je cijenjena kao igračica, a pogotovo kao osoba, među svim trenerima. Kod nje nema velikih oscilacija u igri, a to svaki trener voli. Josipa je odbojku počela igrati u OŠ Smiljevac kod Marine Tomas, nastavila u OK Zadar i brzo je potvrdila darovitost i perspektivu. Postala je kadetska i juniorska reprezentativka.
– U OK Zadar bilo je izvrsno, treneri Robert i Domeniko Kresoja, i svi drugi, bili su sjajni. Kako sam poslije završetka Gimnazije Franje Petrića odlučila studirati ekonomiju, otišla sam u zagrebačku Mladost. Na ekonomiji sam pred završnom fazom, usklađujem obveze u Mađarskoj i studij, ide svojim tijekom.
Josipa je igračica na poziciji primačice pucačice od prvih dana u zadarskoj odbojci.
– Da, to je moja pozicija. U klubovima u kojima sam igrala (Zadar, Mladost) i u sadašnjem (MAV Elore, Mađarska) uvijek sam na toj poziciji.
Sezona u Mađarskoj bliži se svršetku, a o tome Josipa kaže:
– Dobro je, ali uvijek može bolje. Počeo je play off, odigrali smo četvrtfinale, koje se, kao i sve utakmice za plasman ovdje, igra na tri pobjede. Izgubile smo nažalost i sada razigravamo u skupini od 5. do 8. mjesta. Krećemo protiv Vasasa II, za tri tjedna, a do tada radimo na oporavku, snazi…
Je li to u okviru klupskih planova na početku sezone ili…?
– Ne znam što bih vam rekla. Planova zapravo nije ni bilo, ako ne računamo da uvijek u svakom susretu, logično, želiš pobijediti. Mi smo imali dosta turbulentnu sezonu, nije baš sve bilo dobro po pitanju rostera, nisu došle sve igračice koje su trebale, imali smo i promjenu trenera, čak i dvorane… Tako da, zapravo, ovo je trenutačno neka realnost, bile smo 6. na kraju regularnog dijela.
A vaša igra, koliko ste njome zadovoljni?
– Uz obveznu opasku da uvijek može bolje, zapravo sam dosta zadovoljna. Dobila sam ulogu glavnog skorera u ekipi, otprilike radim po 4-5 poena po setu, i ne mogu se požaliti. Nažalost, moglo je bolje u četvrtfinalu, kao i cijela ekipa, tu smo se malo pogubile na kraju iako smo sjajno otvorile seriju. Ali, sve u svemu, to mi je jedno novo iskustvo i zadovoljna sam.
Život u Mađarskoj sigurno nije jednostavan ako ne znaš jezik…
– Ajme, težak je, tek tu i tamo koju riječ znam. Nemam ni igračica s područja Balkana u klubu, kao što je slučaj u nekim drugim sredinama, tako da je komunikacija isključivo na engleskom jeziku. Ali, i to pridonosi mom osamostaljivanju, igračkom i ljudskom.
Sigurno će stoga puna samopouzdanja stići na ljetne pripreme hrvatske reprezentacije.
– Ja se iskreno nadam, sezona je do sada bila O. K., vjerujem da će tako biti i do kraja. Iako, u reprezentaciji sam do sada imala drukčiju ulogu, više sam bila orijentirana na primanje servisa, ovdje sam skorer, no nisam dopustila zapostaviti nijedan odbojkaški element, tako da vjerujem da sam općenito u boljoj formi nego lani. Veselim se jako ponovnom okupljanju reprezentacije, komuniciramo tijekom klupske sezone, no sasvim je to nešto drugo kada se vidimo uživo. Nadam se da ćemo odraditi kvalifikacije za EP maksimalno, kako smo i započele, a vjerujem i da možemo na Final Four Zlatne europske lige – rekla je na kraju Josipa dodavši da prati i hrvatsku Superligu, pogleda poneku utakmicu te da do ljeta namjerava na međunarodnom fakultetu menadžmenta i ekonomije u Sloveniji doći do statusa prvostupnika.
