Završeno je sedmo izdanje Sport Festa, koje je za goste konferencije i medije okončano izletom na streljanu na kojoj su se kovala neka od najsjajnijih hrvatskih odličja.
Olimpijski pobjednik iz Londona (2012.) Giovanni Cernogoraz i njegova obitelj priredili su gostima doživljaj za pamćenje, pri čemu ne mislimo samo na slasnu večeru koju su pripremile obitelj Cernogoraz i Ravalico nego i na obuku pucanja u pokretne mete. Da, svatko tko je htio imao je priliku pucati iz pušaka s kakvim Giovanni Cernogoraz osvaja odličja, a aktualni svjetski i europski prvak bio je spreman svakome asistirati i objasniti osnove pucanja u "golubove" koji izlijeću brzinom i većom od sto kilometara na sat.
Od stotinjak ispaljenih metaka gosti su pogodili sedam, pri čemu se najboljim strijelcem, s dva pogotka, pokazao direktor umaškog ATP turnira Tomislav Poljak, inače bivši kolega novinar, a pogocima su se mogli pohvaliti i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač i redoviti šef Hrvatske misije na olimpijskim igrama Damir Šegota.
Tako su se čelni ljudi nacionalne nam sportske kuće mogli iz prve ruke uvjeriti kolika je razina majstorstva i preciznosti potrebna da biste bili vrhunski. I tako su se uvjerili i u to da sva pomoć koju su iskazali Giovanniju ima svoju logiku, jer to je čovjek koji je u stanju pogoditi 124 od 125 izbačenih meta.
A baš na temu suradnje s institucijama tata Cernogoraz je kazao:
- S HOO-om imamo jako dobru suradnju i oni su nam uvijek na raspolaganju za razliku od našeg matičnog nacionalnog saveza s kojim komunikacija škripi. Oni kao da ne razmiju dovoljno ovu disciplinu u kojoj natjecanje traje i po tri dana dok u standardnom streljaštvu to bude po nekoliko sati u jednom danu. I zato ja tražim da naši strijelci imaju kvalitetan smještaj.
O čemu je tu riječ kazao je i sam Giovanni:
- Za nastupe na velikim natjecanjima mi uvijek tražimo jednokrevetnu sobu a na Svjetskom prvenstvu se dogodilo da ih Savez nije osigurao pa smo si Glasnović i ja platili sami. Meni je to jako važno jer sam primjetio da vidljivo lošije gađam ako nisam naspavan što je za sport koji traži iznimnu koncetraciju i smirenost i razumljivo.
Kako izgledaju natjecanja?
- Mi imamo dva natjecateljska dana. Prvi dan gađamo 75 meta a drugi 50 meta a za svaku metu imate 12 sekundi. Dakle, u dva dana morate se 125 puta isključiti iz svega na po 12 sekundi. I zato morate biti psihofizički jako spremni. Morate biti statički snažni i izdržljivi, tijelo vam mora biti maksimalno mirno pa radim dosta i vježbe disanja.
A putem ovog 41-godišnjeg hrvatskog sportskog velikana krenuo je i njegov 12 godina mlađi bratić Francesco Ravalico, koji je na ovogodišnjim Europskim igrama osvojio četvrto mjesto. A da je imao samo malo više iskustva, možda bi, tada, u Wroclawu izborio olimpijsku vizu.
Ako se pitate kako to da je 29-godišnji sportaš neiskusan, Franc to uistinu jest jer se natjecateljski gađanjem letećih meta počeo baviti tek s 22 godine. Prije toga igrao je nogomet i doživio tešku ozljedu, a gađanjem se počeo baviti kad je shvatio da mu povratak na nogometne travnjake nije suđen.
– Franc je skriveni talent i šteta što ga nije otkrio prije – kazao nam je njegov otac Bruno, jedan od najuglednijih istarskih vinara.
Po količini proizvedenog vina (300.000 litara godišnje) na 40 hektara, Vinarstvo Ravalico ponajveća je vinarija u Istri u čijem radu Ravalico mlađi itekako sudjeluje. Štoviše, Francesco je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu završio vinarstvo i vinogradarstvo i nasljednik je tradicije duge pet naraštaja.
Vezan za obiteljski biznis bio je godinama i bratić mu Giovanni, no obitelj Cernogoraz je prije pet godina zatvorila restoran u kojem je olimpijski pobjednik konobario. Tata Valter odlučio se za mirovinu i sada je vrlo aktivno uz sina, s kojim bi volio, što mu dosad nije bilo omogućeno, otići na Olimpijske igre. A s obzirom na to da ga je i u sportskom i u biološkom smislu stvorio, to bi bilo i fer prema simpatičnom ocu koji je prvi dio sinove karijere sam financirao. Dakako, uz pomoć obitelji.
Tata i sin uigran su tim, o čemu Cernogoraz stariji kaže:
– Čim Giovannija ujutro vidim, po boji njegova lica znam koliko je sati i što mi je taj dan činiti.
A riječ je o nimalo jeftinom sportu, o čemu Giovanni kazuje:
– Godišnje potrošim 90 tisuća kuna na metke i još do 40.000 kuna na mete. Puška kojom pucam stoji 8000 eura, a nisam uvijek, kao sada, imao sponzorsku.
Nakon što je 2012. olimpijsko zlato osvojio s puškom Perazzi, Giovanni je dobio ponudu od velike tvornice naoružanja Berreta i to je poziv koji nije mogao odbiti jer je bolje uvjete.
- Kad smo to rekli ljudima iz Perazzija oni se nisu naljutili jer su shvatili da smo od Berette dobili bolje uvjete što je nama, za nastavak Giovannijeve karijere bilo važno - ističe tata Valter.
