Četiri su Grand Slam turnira ali samo jedan je Wimbledon. Mićo Dušanović, HRT-ov komentator imao je priliku pratiti mitsku karijeru Gorana Ivaniševića sa završnim činom - krunidbom u Wimbledonu. Uz njega na sceni kao najdugovječniji komentor bijelog sporta svakako je 47-godišnji Goran Stojanović, koji danas radi na Sportklub televiziji. U novinarskom smislu prohodao je na Radio Ciboni, gdje je naučio zanat, ali iskreno će reći da je uvijek znao što će raditi u životu.
- Moji dječački snovi su vezani uz sportsko novinarstvo. Pisao sam i pričao, ali prije svega sam štovao i ljubio sport. I na samim počecima jako puno učio od starijih kolega, posebno od Nevena Bertičevića, nenadmašnog pisca ali i poznavatelja sporta. Košarka i tenis su moje sportske ljubavi, a upravo je o njima pisao Neven - priča nam Goran.
Počeo je 1992. godine raditi u novinarstvu, bez interneta i mobitela.
- Tada su vlastiti zapisi, Sportske novosti kao izvor informacija, te usmena predaja od starijih kolega bile jedina mogućnost. I upravo kroz razgovore, s njima i sportašima najviše sam naučio.
Na prvom prvenstvu Hrvatske 1992. godine radio je kao šef press centra. I tamo je upoznao Gorana Ivaniševića.
- Tada je krenuo program na Radio Ciboni, tada sam napravio prvi razgovor s Goranom, s kojim sam u poslu dosta surađivao, te se veselio njegovim uspjesima i žalostio u porazima. No, u to vrijeme moram naglasiti koliko su Iva Majoli i Goran Ivanišević bili profesionalni, javljali su nam se u eter kada god je to bilo moguće.
Prvi prijenos na malim ekranima imao je u Sportklubu 2007. godine kada je radio svoj prvi teniski turnir, onaj znameniti pariški u Bercyju.
Voli baš svaki teniski prijenos, svaki turnir, ali kao i za mnoge igrače, koji su to sami ustvrdili u tenis se zaljubio gledajući Wimbledon.
- Uvijek je bio poseban, te priče, mitski mečevi, u jednom sportu to je vrh. I danas, kada me je sve teže sportski očarati i uzbuditi posebno se osjećam kada prenosim Wimbledon. I tako je od 2008. do danas. Najprije smo prenosili mečeve na jednom programu, sada ih možete gledati na svih šest programa Sportkluba. I da ne radim ovaj posao, uživao bih gledajući toliko mečeva.
Što po vama jedan kompletan sportski komentator mora imati?
- Svaki novinar mora imati strast. Jer to nije posao, to je način života. Ako me pitate o komentiranju sebe doživljavam kao servis gledatelju, trudim se biti ugodan, nenametljiv, informiran. Tu sam da budem gledateljima samo pomoć u prijenosu. Volim kada publika osjeti emociju kod komentatora, jer zašto ne otkriti glasom fascinaciju kada Federer na terenu reketom ispisuje najljepše trenutke bijelog sporta.
Uvijek je veliki plus poznavanje igre koju prenosiš?
- Istina, ali to kao novinar možeš steći dugim i napornim radom, druženjem i učenjem od tenisača, trenera i svih onih bliskih ljudi tom sportu. Komentator ne smije pretendirati da je veći od same igre, prijenosa, ne treba biti stručan kao igrač ili trener. Ali treba u pravo vrijeme znati argumentom znanja prokomentirati poen ili akciju.
Tko je po vama najveći tenisač u povijesti?
- Roger Federer. Nitko nije bio toliko elegantan, a pritom i toliko kompletan kao tenisač. I Sampras je u toj kategoriji, iako nitko nije bio bolji od fenomenalnog Švicarca.
Mahut i Isner su igrali 11 sati i pet minuta najdulji meč u povijesti tenisa i to u Wimbledonu. Goran je prenosio drugi po vremenu trajanja.
- Igra prove u meču Davis cupa između Švicarske i Češke, kada su Berdych i Rosol sa 24:22 pobijedili Wawrinku i Chiudinellija za 7 sati i 2 minute.
- Bilo je iscrpljujuće ali i zabavno. Sada u vrijeme Wimbledona radim i po devet sati na dan, više mečeva, a kada dođem kući sat dva budem na internetu i čitam i proučavam sve o turniru. Sretan sam što Sportklub nudi tu mogućnost da možemo prenositi cijeli turnir, a pritom da u tom mogu uživati gledatelji - istaknuti će Goran Stojanović.
Dnevno se za vrijeme Wimbledona nudi 50 sati tenisa, a Sportklub uz Wimbledon prenosi sve najvažnije teniske turnire osim preostala tri Grand Slama.
Znam samo da mi loš komentator ogadi prijenos da potpuno isključim ton.Ima ih koji "znaju" sve bolje od suca trenera i naravno od samih aktera, normalno da takve odmah isključim.