U 24-godišnjoj povijesti hrvatske reprezentacije u Davisovu kupu dogodilo se to prvi put. Preokrenuli smo zaostatak od 0:2 nakon prvog dana i na kraju pobijedili. Naši su tenisači taj pothvat učinili na pravom mjestu, u Portlandu, u američkoj državi Oregon, i u pravom trenutku: pobijedili su SAD s 3:2 i ušli u polufinale tog renomiranog natjecanja, prvi put nakon 2009. godine (poraz od Češke 1:4). S druge strane, Amerikanci su po ovakvom scenariju posljednji put izgubili još 1994. kad je Švedska nadoknadila zaostatak od 0:2.
I još jedan podatak na koji možemo biti ponosni: bila je to četvrta pobjeda Hrvata nad Amerikancima koji će i dalje čekati prvu pobjedu protiv naših.
Slavlje u tri ujutro
Nakon blistave pobjede naših Međugoraca Marina Čilića i Ivana Dodiga u subotnjem susretu parova nad legendarnom braćom Bryan, za potpuni preokret pobrinuli su se Čilić i Ćorić. Najprije je Marin u dvoboju prvih reketa i šesti put pobijedio Johna Isnera, ovaj put sa 7:6 (9), 6:3, 6:4, a potom je Borna nadjačao Jacka Socka sa 6:4, 3:6, 6:3, 6:4, razveselivši i hrvatske navijače na tribinama, ali i sve one koji su u domovini do tri ujutro gledali našeg neumornog tinejdžera.
Uz osvojeni turnir Ive Karlovića i ekshibicijski troboj Ivaniševića, Agassija i Ferrera u Umagu, bio je to zbilja čudesan vikend hrvatskog tenisa.
– U neku ruku svjesni smo da smo napravili preokret, a u drugu ruku to ćemo shvatiti kad u polufinalu budemo u prilici igrati pred našom publikom. Tek tada ćemo u potpunosti postati svjesni što smo napravili. Igrati polufinale Davisova kupa kroz ovakav ždrijeb i uvjete u kojima smo bili daje nam poticaj za ovu godinu. Najavljivali smo da bi ova sezona mogla biti velika i to se potvrdilo. Idemo dalje i spremni smo otići do kraja – istaknuo je naš izbornik Željko Krajan, kojemu je to bio deseti meč za kormilom naše reprezentacije i šesta pobjeda.
Na upit kakvo je bilo raspoloženje u našem taboru u petak navečer, nakon 0:2, odgovorio je:
– Sigurno da nije bilo bajno. Izgubili smo Marinov meč, a na taj smo bod računali u našim kalkulacijama za pobjedu nad Amerikancima. Izgledi nam nisu bili veliki i gotovo je nevjerojatno da smo uspjeli preokrenuti. Nije moglo biti teže, tako da je ovo čudesan rezultat, a presudili su kvaliteta i širina.
U Čilićevu meču s Isnerom drame je bilo samo u prvom setu. Poslije se vidjelo da Marin ima recept za 208 centimetara visokog Amerikanca. U šest dvoboja s našim najboljim tenisačem Isner je osvojio samo četiri od 19 setova.
– Nisam nikada vidio Isnera u tako dobrom izdanju kao u prvom setu. Bio sam uistinu u velikim problemima na servisu, ali sam se uspio dovući do tie-breaka i odigrati ga dobro. Znao sam koliko je bitan taj set i od tog trenutka situacija se okrenula meni u korist. Zadnja dva seta odigrao sam na doista visokoj razini – napomenuo je Čilić.
Ćorić je u drugom setu sa Sockom propustio čak 11 prilika za break (zato ga je i izgubio), ali bio je strpljiv i uporan i pobjeda nije izostala. Borna je još jednom potvrdio da je majstor za odlučujuće pete mečeve, tako je pobjednika odlučio i u našem prethodnom dvoboju s Belgijom (protiv Coppejansa).
Bolje nego na igralištu 27
– Nije bilo lagano, nakon što u petak nisam igrao dobro i nisam se imao čemu veseliti nakon poraza od Isnera. No, Marin i Ivan su u parovima odigrali meč koji je bio divota za gledanje. Marin je i danas odigrao nevjerojatan meč, iako je u dva dana prije toga odigrao devet setova. Kad su se oni već tako potrudili, morao sam i ja dati sve od sebe – naglasio je Borna.
Bila je milina gledati naše igrače, prateće osoblje i navijače, kako navijaju, kako bodre jedni druge.
– Imao sam sjajnu podršku s klupe i vjerovao sam u sebe. Razmišljao sam na ovaj način: ako imam toliko break-lopti, znači da igram dobro i da stvaram prilike. Znao sam da se kad-tad mora dogoditi da pogodim stranu u koju će odigrati, da ću uspješno završiti poen – objasnio je najmlađi član naše reprezentacije posebno pohvalivši skupinu od 40-ak Hrvata koja je u sva tri dana zdušno navijala za našu vrstu.
– Navijači su bili fenomenalna podrška. Osjetili smo u subotu koliko su nam dali vjetar u leđa. Ja sam igrač koji uživa u takvom ambijentu iako možda tijekom meča ne pokazujem toliko emocija. Takvo navijanje puno je pomagalo i nama na igralištu. Da budem iskren, više volim takav ugođaj nego kad me šutnu na igralište 27 na nekom Grand Slam turniru, podalje od publike, podalje od ljudi. Kad sam pod većim pritiskom, i moj učinak je bolji – istaknuo je Borna.
SI aka SI ako si mali crv i uvijek razmišljaš kao mali crv, ondaš ćeš cijeli život rovati zemlju za druge, a nikad nećeš ugledati svjetlo dana na površini zemlje. Sviđa mi se pozitiva i rješenost da se ide do kraja kod Borne; tako to rade šampioni. Samo da ih ne ufati trema i ukočenost pred domaćom publikom koja će biti ogromni i presudni čimbenik u meču protif Francuzića. Evo ti sad već Tsongu i Gasqueta stavljaš ispred naših, a po čemu to? Pa nisu njih dvojica među top 5 na ATP-u. Osim toga mi imamo par koji može Francuziće dobiti i žmirečki; ako su Marin i Ivan prvi par svijeta tukli ko male pionire, onda logički zašto ne bi tako i Francuziće nadmašili i isprašili u našem dvorištu. Da su AD 2005 tako razmišljali Ivan i Mario, ne bi nikad bili pobjednici Davis kupa. Prilika koja nam se ukazuje da odemo do kraja je jedinstvena i jako podsjeća na 2005. godinu. Zato za polufinale rešpekt ali još i više dišpet prema Galima. Kak se ono veli: Respect but no defect. I to je to. Zato molim se Svevišnjem da dečki dođu na meč zdravi i neoštećeni, ali relaksirani i nabrijani da protif Francuzića igra samo pobjeda i ništa drugo. Jer zaboga pa igramo u vlastitom dvorištu.