Znate li koji je još hrvatski košarkaš, osim Tonija Kukoča, bio suigrač velike NBA zvijezde Scottieja Pippena? Nije riječ o nekom drugom hrvatskom NBA košarkašu, već o Hrvatu koji je igrao za švedski klub u koji je Pippen, nakon svoje NBA karijere, pomalo zalutao.
Riječ je o Srđanu Subotiću (42), nekadašnjem igraču, današnjem treneru Košarkaškog kluba Split, koji je, osim Slovenije, Belgije, Poljske, igrao i u Švedskoj.
– Igrao sam u Švedskoj četiri godine sve dok mi nije došao poziv iz Cedevite i od prezimenjaka Subotića. Otišao sam tamo nemalo skeptičan, no u Švedskoj sam se osjećao kao sportaš, bez ikakvih drugih briga.
Kako se ondje osjećao legendarni Pippen i kako je tamo, u dobi od 42 godine, uopće dospio?
– Supruga njegova pomoćnog trenera iz Bullsa bila je Šveđanka iz tog grada, Sundsvalla, pa je tako i došlo do njegova angažmana. No bilo je to više radi popularizacije sporta pa se Pippen zadržao oko mjesec dana. Odigrao je nekoliko prijateljskih i jednu službenu utakmicu. Vidjelo se da nije u formi, ali je iznenađujuće dobro izgledao, bez viška kilograma, s tijelom koje predstavlja prototip modernog košarkaša, s velikim rasponom ruku.
Pip je puštao glazbu
Kako se veliki Pip ponašao?
– Nije tražio poseban tretman. Išao je s nama na ručak u restoran u kojem smo se i mi hranili. Mislili smo da ćemo ga ugledati tek minutu prije početka treninga, no on je dolazio dovoljno rano. Njegov jedini uvjet bio je da postavi zvučnik sa svojom glazbom u našu svlačionicu.
Kao igrač mlađeuzrasne dobi, Subotić je pripadao naraštaju koji je osvojio tri medalje pa tako ima svjetsko srebro i broncu te europsko srebro. A tih godina igrao je uz Planinića, Stojića, Bagarića, Kasuna, Lončara, Žižića, Šundova... Je li se taj nadareni naraštaj dovoljno realizirao?
– Ne bih rekao da jest. Bili smo naraštaj koji je na nož igrao s kasnije trofejnim Španjolcima kao što su Gasol, Navarro, Reyes i Lopez. Istina je od njih smo većinom gubili, ali smo ih jednom i pobijedili, i to u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Doista, taj se naraštaj mogao bolje iskoristiti. Nešto je i do nas igrača, ali i okoline. Uz onaj Ukićev i Tomasov naraštaj, rekao bih da je ovo jedan od najboljih koje smo imali.
Nakon igračke karijere Suba je čvrsto zagrizao trenerski kruh sa sedam kora.
– Posao nije lagan, pogotovo kada radiš s limitiranim resursima i kada su oko tebe velika očekivanja sredine koja ima bogatu košarkašku tradiciju. Bio sam u Splitu i kao igrač, znam kako se diše i što se traži i koliko si brzo gore, ali i dolje.
Uz aut-liniju, za vrijeme utakmice, prilično je miran.
– Ne mogu protiv svog karaktera, takav je moj stil, a vjerujem da je to potrebno mojoj momčadi. Uostalom, odradio sam već više od 100 utakmica, pa tako i velik broj susreta s neizvjesnim završnicama i ne može se reći da nemam iskustva.
Ako ta završnica ode na suparničku stranu, koliko on kao trener vrti unazad svoje odluke?
– Vrtim ih stalno, bez obzira na to završi li utakmica za nas dobro ili ne. Uvijek imam tri-četiri odluke za važne trenutke i sve izgledaju dobro, no samo jedna pobjeđuje.
Koliko gušta u taktičkom nadmudrivanju s kolegom sa suparničke klupe?
– To je najljepši dio, no, budimo realni, puno toga ovisi o igračima. Ti si kao trener u tuđim rukama, no kada ti prođu neke taktičke zamisli, neki specijal, kada iznenadiš suparnika nekom obranom, to je zadovoljstvo.
Koliko brzo zaboravi utakmicu koju je izgubio?
– Istu noć. Svaku odigranu utakmicu trudim se pogledati, no ako je preksutra nova utakmica, ne smiješ dugo živjeti u prošloj utakmici jer možeš ući u veći problem.
Trener žutih zadovoljan je dosadašnjim dijelom sezone, s 14 pobjeda u HT Premijer ligi i sedam u ABA ligi u kojoj za naše klubove posljednjih sezona, u pravilu, nema mirnog sna.
– Tako je, no mi smo pokazali da ne postoje, osim Zvezde i Partizana, momčadi koje ne možemo pobijediti. Isto tako, ako mi nismo pravi, ne postoji ekipa od koje ne možemo izgubiti. Dok matematički ne bude osiguran ostanak, moramo biti "atento" jer sve je to u nekoliko pobjeda..
Kako si je splitski klub uspio priuštiti čak trojicu Amerikanaca (Shorter, Nelson, Sullivan)?
– Nikad nije bio plan da ih angažiramo toliko, no situacija nas je na to natjerala jer su nam se ozlijedili Đogo i Vuko i više nismo mogli naći hrvatske igrače. Osim toga, budimo realni, hrvatski igrači te kvalitete puno su skuplji.
Bojan svake godine sve bolji
Zašto je tako?
– Možda zbog toga što je naših igrača malo i oni dobiju ugovore koje mi ne možemo platiti, a Amerikanaca je na tržištu puno više. Treba reći da je Shorter odlučio ostati još jednu sezonu unatoč nešto boljim ponudama jer mu se svidjelo kod nas.
Srećom, ima i hrvatskih košarkaša na američkom tržištu, a među njima se krije i Subotićev košarkaš godine.
– Bojan Bogdanović već je dugo naš najbolji košarkaš. Koliko god da više volim europsku košarku, valja mi priznati da su u NBA ligi najbolji košarkaši i da ondje nije lako uspjeti. A u takvom okruženju Bojan je svake godine sve bolji. Drugi mi je Hezonja koji je sjajno igrao u dresu Unicsa, a prelazak u Real dosta govori o njegovim igračkim kapacitetima.
Subotić nije prvi koji je Tomića pozicionirao među pet najboljih.
– On je kod nas uvijek nedovoljno poštovan. Kad smo svi pomislili da se odlaskom u Joventut umirovljuje, on je nastavio igrati sjajno. Premda je u godinama u kojima se igrače ne shvaća ozbiljno, Joventutova momčad naslonjena je na njega. Poštovanje zaslužuje i Zubac koji sa svojim načinom igre opstaje u NBA ligi, a njegov vršnjak Žižić imao je jako dobru sezonu u Makabiju, no zasad se nije posve snašao u redovima prvaka Europe Efesa.
Subotićev izbor
1. Bojan Bogdanović (Utah/Detroit) 10
2. Mario Hezonja (Unics/Real) 7
3. Ante Tomić (Joventut) 5
4. Ivica Zubac (LA Clippers) 3
5. Ante Žižić (Makabi/Efes) 1
