U kadru koji je kovao svjetsko zlato u Portugalu bio je najmlađi, u Srbiju putuje kao, kako je odmah ispravio, "jedan od najiskusnijih".
– Samo da nisam najstariji – nasmijao se Blaženko Lacković koji uz Ivana Balića i Igora Vorija u reprezentaciji uživa status starosjedioca.
U deset godina uloge su se promijenile, danas se od čovjeka s topom u rukama očekuje se da bude prevaga, povuče kada zatreba, bude izbornikova produžena ruka na parketu.
– Na nama iskusnijima veća je odgovornost, da skinemo teret s leđa mlađim igračima. Danas se ipak igra brži rukomet, puno zahtjevniji nego tada, puno se stvari promijenilo u ovih deset godina – kaže Lacković.
Od te 2003. nije propustio nijedno natjecanje, a rukometni ritam postao je ubitačan. U pogonu je s reprezentacijom svaki siječanj.
– Taj se zgusnuti tempo natjecanja osjeti na svakom od nas, ali sada glavom ulazimo u trening. Kako s vremenom postajemo igrački iskusniji, naučimo se tempirati – objašnjava.
S reprezentacijom Hrvatske uzeo je šest medalja s velikih natjecanja, bio je svjetski i olimpijski pobjednik, a u kolekciji mu nedostaje tek jedan veliki naslov. Na pitanje je li konačno došlo vrijeme i za europsko zlato, Lacković iskusno spušta loptu.
– Imamo velika očekivanja od turnira. Želimo pokazati novu, bržu Hrvatsku, odigrati atraktivan rukomet. Imamo širinu klupe što je jako dobro i što treba iskoristiti. Ipak, nama je prioritet ove godine izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Londonu – kaže Lac.
Domete u Srbiji ne želi prognozirati.
– Diže se forma, bez obzira na sve komplimente i naš osjećaj da je to to, i dalje moramo čvrsto stajati na zemlji, ima puno favorita, spremnih reprezentacija. Na koncu će odlučivati detalji.
>>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka.
Lacković: Na EP-u ćemo slušati nove, brže narodnjake a usput i neku Thompsonovu da se domoljubni navijači ne uvrede..!