Hajduk danas na Poljudu dočekuje Istru. Ništa osim pobjede za splitsku momčad nije opcija. O aktualnom ozračju oko splitskih bijelih porazgovarali smo sa Zoranom Vulićem. Što smo to vidjeli u Hajduku u prvih sedam prvenstvenih kola, upitali smo bivšeg Hajdukova igrača i trenera?
– Vidjeli smo neujednačen Hajduk koji nije ušao u optimalnu formu, odmah u početku. Izgubio je neke sigurne bodove i možda je previše naglasak stavljen na Europu, a premalo na domaće prvenstvo. A porazi u Europi ne smiju se tretirati kao pobjede. Znam da nije kiks ako izgubite od Dinama ili Osijeka, ali možemo svakako govoriti o slaboj prezentaciji – počeo je Vulić.
Jedna mijena je stalna kada je Hajduk u pitanju, (pre)česte smjene trenera.
Protiv smjene trenera
– Ja sam protiv takvih smjena trenera. Jedan čovjek ne može biti isključivi krivac. Ne bih na svalio toliku krivnju na Dambrauskasa. On ima svojih minusa, a najveći mu je što nije standardizirao momčad i što Nikolu Kalinića nije uspio "pripojiti" Marku Livaji. Ako dečko koji zabije desetak pogodaka u Italiji ne može igrati u ovoj ligi, onda ne znam što kazati. Doduše, imao je Kalinić i problema s ozljedama, ali opet... Nije bilo standardizirane momčadi, a čim nema toga, nema ni igre ni rezultata.
Što mislite da su Dambrauskasu poslodavci najviše zamjerili?
– Ovo je Hajduk i, bez obzira na to protiv koga igra, mora ići na pobjedu. Tako su nas učili kada smo bili pioniri ili juniori. Tako mora i biti. To mi se nije svidjelo kod Dambrauskasa, moraš ići bez kalkulacija...
Filozofija igre i pristup, na to mislite?
– Ma Hajduk se kod Dambrauskasa previše oslanjao na Livaju i, čim on ne odigra, odmah je problem. Livaju su preopteretili i logično je da ne može igrati svaku utakmicu dobro. Problem je bila neuigranost momčadi.
Što će Hajduku trebati da se vrati na razinu na kojoj će biti konkurentniji?
– Hajduk je u ovom trenutku trebao pratiti Dinamo poput sjene i čekati njihov krivi korak. A ti ga ne smiješ napraviti. Ništa još nije izgubljeno, prvenstvo je dugo. Hajduk mora smiriti situaciju jer mi u Dalmaciji smo prenervozni. Prenaglo hoćemo skočiti visoko. Hajduk ima momčad koja u tišini može ugroziti Dinamo. Baš kako je Rijeka prije nekoliko godina osvojila prvenstvo. Najvažnija je mirnoća i povjerenje treneru. Moramo se što više približiti Dinamu i na polusezoni podvući crtu. Hajduku najviše treba mir, to je ovom klubu kroz povijest najviše nedostajalo...
Ali nemoguće je uspostaviti mir uz tako intenzivnu emociju oko kluba?
– Da, to je začarani krug. S neba padnemo na zemlju. To je ta draž...
Ali je i najveći problem?
– Slažem se. Kada prođeš taj pritisak u Hajduku, onda možeš igrate gdje god hoćeš. I ovi navijači nisu zahtjevni tako kao u moje vrijeme. Ovim dečkima treba dati čistu desetku. Mi ako nismo vodili 1:0 u 15. minuti, bio bi odmah orkestar zvižduka. Jasno je, igrači moraju dati sve od sebe – naglašava Vulić.
Svakako, ali u tom odnosu nedostaje ipak malo više racionalnosti, nekakvog promišljanja 'u sredini' umjesto onog ekstremnog?
– Ma slažem se s vama. Ali to je Split, to je Hajduk...
Split ne može protiv sebe?
– To je mentalitet grada, to se ne može promijeniti i s tim se mora živjeti.
Jedna od svari koja će zasmetati svakog tko želi dobro klubu s Poljuda, sigurno je nepostojanje jasne strategije kad je razvoj mladih igrača u pitanju, luta li se previše?
Voli mlade igrače
– Ovisi kako gledate. Ne možete svake godine imati deset igrača koji vrijede puno novca. Žao mi je što se lani Biuk i Ljubičić standardizirali. Znate da sam ja trener koji voli mlade igrače, s 18 godina sam stavio Bradarića u igru. Treba klincima dati priliku, ali nekada i momčad mora stati iza njih. Biuk je talentiran, tu nema dvojbe. Treba ga istrpjeti, pomoći, baš kako Dinamo radi s mladim Baturinom. To je problem, pritisak i nedostatak strpljenja. Žao mi je što je Ljubičić otišao iz Hajduka ili kada se ponekad zviždi Biuku. To su igrači na kojima se treba graditi financijski imidž kluba ili imidž omladinske škole. Vrlo brzo i prejeftino prodajemo mlade igrače...
Je li vas netko iz kluba zvao da pomognete u ovoj situaciji?
– Je, zvao me onaj frajer što 'pumpa balune' – odgovorio je Vulić i prasnuo u smijeh. Nastavio je u ozbiljnijem tonu:
– Hajduk treba stati iza mladog trenera. Možda je moje vrijeme u Hajduku prošlo. Od šest Hajdukovih titula u Hrvatskoj sudjelovao sam u dvije kao igrač i dvije kao trener. Ako ništa, zaslužio sam samo malo više respekta. Neću pričati, da ne ispada da nekoga nešto molim. Kada je bilo najgore i kada mnogi nisu htjeli doći, Zoran Vulić bi došao. A nikada me nije bilo u vrijeme meda i mlijeka – zaključio je Vulić.
>> VIDEO: U prometnoj nesreći smrtno stradao otac Marka Livaje
Uličari su opasna bagra ali samo kad ih je puno više... A i uvijek se diče brojkama... ali ne trofeja :D