Ako se do ovog petka ne dogodi neko čudo i ne pojavi se neki (sponzorski) "vitez na bijelome konju", Zagreb će ostati bez još jednog košarkaškog kluba vrijedne tradicije. Nakon što su mnogi, koji su možda i mogli pomoći, mirno gledali kako se gasi KK Zagreb, sada se to isto događa i Zrinjevcu 1937, klubu koji se, bez obzira na to što je riječ o drugom matičnom broju, smatra sljedbenikom negdašnje Industromontaže, odnosno Montinga. A riječ je o jedinim zagrebačkim klubovima, uz Cibonu, koji su igrali europska klupska natjecanja.
Spašavanje je (ne)moguće
O vrlo mogućoj tužnoj sudbini ovog kluba saznali smo od njegova predsjednika Vlade Vanjka (73), koji nas je nazvao u potrebi da još nešto pokuša. Mi ga nismo mogli odbiti zbog svega što je radio u hrvatskoj košarci, a do Ante Nazora bio je jedini trener koji je vodio tri najveća hrvatska kluba (Cibonu, Split i Zadar). I to su bili neki vedriji košarkaški dani od ovih koje Vlado proživljava danas.
– Došli smo pred zid za koji nisam siguran da ga možemo preskočiti. Ako do ovog petka ne prikupimo svu potrebnu dokumentaciju i ne uđemo u sustav javnog financiranja, a to se ovog časa čini jako teškom misijom, i ako se ne pojavi neki mecena ili sponzor, nema nam druge nego ići u likvidaciju kluba. Doduše, možda bismo i mogli završiti našu sezonu u Drugoj ligi, no to bismo morali činiti isključivo vlastitim novcem. A riječ je o klubu koji je, zapravo, najstariji zagrebački klub jer je kao košarkaška sekcija pri Športskom društvu Martinovka osnovan još 1937. A poznato je da su u ovom klubu ponikli i igrači poput Nakića, Čuture, Rudeža, Kasuna....
U čemu je, zapravo, srž današnjih problema Zrinjevca?
– Problem je u tome što nam ljudi iz bivšeg saziva Upravnog odbora Košarkaškog saveza Zagreba nisu dali potrebnu potvrdu da možemo aplicirati na natječaj za javna sredstva kod Sportskog saveza grada Zagreba. A učinili su to kažnjavajući nas tako što tijekom pandemije koronavirusa nismo imali natjecateljsku pretkadetsku momčad. A znate i sami da su tada dvorane bile zatvorene. A ispasti iz sustava značilo je u dvoranama izgubiti termine za trening, u Arapoviću, Domu sportova i školi na Krugama, pa tako i polovicu trenerske plaće, na koju smo imali pravo.
Ne bi li KSZ-u trebalo biti u interesu da klub opstane?
– Nažalost, u tom Upravnom odboru neki su se ljudi osvećivali meni, a to su činili jer sam se usprotivio da se, nakon što je likvidiran KK Zagreb, "plijen dijeli" između čovjeka iz kluba koji je ugašen i čovjeka iz kluba koji je na koncu zauzeo termine u toj dvorani. Ja sam se tome glasno usprotivio i nedugo nakon toga izbacili su me iz UO.
Pa kako ste onda uspjeli uopće dogurati do polovice sezone?
Bez Zebića već nas ne bi bilo
– Samo zahvaljujući Tomislavu Zebiću, mojem bivšem igraču iz vremena dok sam bio trener kadeta i juniora Cibone, danas direktoru Cedevite Junior, koji nam je ustupio termine u Cedevitinu košarkaškom domu.
Da bismo bolje razumjeli srž problema, Vanjak nas je vratio u prošlost.
– U vrijeme kada je glavni sponzor kluba bila Industromontaža, njezin tadašnji direktor Ivan Arapović dao je pokraj Kutije šibica sagraditi manju dvoranu isključivo za klupske potrebe i, da mi danas imamo tu dvoranu, ne bismo imali problema jer bismo se financirali i od njezina iznajmljivanja. Zapravo, trebalo bi nam ne više od 10.000 eura da možemo normalno funkcionirati. Nažalost, tu dvoranu kao i Odbojkaški dom ili Ciboninu dvoranu, bivši gradonačelnik Bandić oduzeo je klubu i dodijelio je Ustanovi za upravljanje sportskim objektima. Klub se s Gradom oko toga sporio godinama i na kraju smo spor izgubili, premda imamo odluku suda iz bivše države da je to dvorana koja pripada klubu.
Naš sugovornik preuzeo je klub od njegova dugogodišnjeg "staratelja".
– Preuzeo sam klub od Ante Ledića, koji je bio odustao, a kada sam ja htio odustati, Srećko Medvedec, naš prvi trener, odgovorio me od toga. Kazao mi je da ima ljude koji će ući u klub, no čini se da je to ostalo na obećanjima.
