Danas 49-godišnja Monica Seleš bila je svojevremeno jedna od najboljih tenisačica svijeta, a rođena je u Novom Sadu, u obitelji mađarskog crtača stripova i profesorice povijesti. Bila je teniska reprezentativka SFR Jugoslavije, SR Jugoslavije i kasnije SAD-a, a osvojila je čak devet Grand Slam titula.
Ipak, teška životna sudbina spriječila je Monicu da postane jedna od najboljih tenisačica u povijesti. 1993. godine Monika je otputovala u Hamburg na turnir gdje se trebala suočiti s tada najvećom protivnicom, slavnom Steffi Graf, no njihov je okršaj na terenu spriječio poludjeli napadač koji je Moniku napao nožem i izbo je između lopatica leđa tijekom meča protiv Magdalene Maleeve.
GALERIJA Monika Seleš napadnuta je na meču u Hamburgu
Tenisačica je jedva preživjela napad, a otkrilo se da je napadač bio ludi fan Steffi Graf koji je mrzio Moniku pa je želio biti siguran da neće moći nastupiti protiv Graf. Monica je sva u krvi prebačena je u lokalnu bolnicu, a posjetu joj je došla i Steffi Graf koja se ispričala jer je došla samo nakratko pošto se morala vratiti na turnir. Seleš je skoro ostala paralizirana, a nakon terapija vratila se tenisu 1995. godine, ali više to nije bila ista igračica koja je dominirala.
Potom je dobila tužnu vijest da joj preminuo otac koji je bolovao od raka, upala je u depresiju i ranije dobila PTSP koji je označen kao posljedica napada na hamburškom ATP-u. Danas je udana za milijunaša Toma Golisana koji je stariji 32 godine, a upoznala ga je 2009. Malo je priča o privatnom životu, ali više puta je navela da je sretnija nego ikad prije.
VEZANI ČLANCI:
- Postojao je razlog zašto tata nije prisustvovao tom kobnom meču u Hamburgu. Kad su mi se on i mama pridružili u Vailu, izgledao je loše. Bio je stara garda i mrzio je liječnike, jednostavno nije mogao podnijeti preglede. Imao je rak prostate. Bila sam shrvana, kao da se netko okrutno našalio sa mnom. Tata je primljen u najsuvremeniju kliniku Mayo u Minnesoti. U proljeće 1993. bila sam bolesna od brige za svog oca i bojala sam se za moju karijeru - otkrila je Seleš.
Shvatila je da njezin otac polako gubi bitku s bolešću i ta ju je činjenica shrvala.
- Svaki dan počinjem razmišljati o njemu. Kako vrijeme prolazi, sve mi više nedostaje. Gdje god sam putovala na natjecanja, tata je uvijek bio uz mene. Kad je operiran od raka prostate i pao u krevet, ja sam bila kraj njega. Davala sam mu morfij za ublažavanje bolova i hrabrila ga da ustraje, baš kao što je on mene bodrio na turnirima. Preminuo je u svibnju 1998. i taj me gubitak boli više od rane u Hamburgu. Teško je kad gledaš po navici publiku tijekom meča i shvatiš da ti je najvažnije mjesto zauvijek ostalo prazno - istaknula je Monica u svojoj autobiografiji.
Velika sramota za jednu Njemačku, bar onakvu kakva je bila 1993. Danas uletiš sa šleperom na sajam di se prodaju fritule i kuhano vino i nikon nič.