VARAŽDIN - Leon Benko imat će po čemu pamtiti 2005. godinu. Pogotovo drugu polovicu godine, nakon što je Zlatko Dalić preuzeo trenersku palicu od Miroslava Blaževića. Tog 22-godišnjeg ljevonogog razarača aktualni je trener Varteksa postavio u vrh napada, a varaždinska publika došla je na svoje; napokon domaći dečko u vršku napada i napokon pune suparničke mreže.
Zanimljiva je pojedinost vezana uz početak ubitačne Benkove jesenske serije; prvi je put s boka u napad (gdje je zapravo i nogometno školovan, igrajući u špici sve do ulaska u seniorski nogomet) Leon preseljen u naoko nevažnoj utakmici protiv Dinama, ali onog iz Tirane, u uzvratu 1. kola Intertoto kupa. U nezavidnoj financijskoj situaciji uspjeh nije bio imperativ, budući da je značio put na daleki sjever, u finski grad Turku.
Stoga se Dalić odlučio na pokus, a Benko je nakon 82 minute igre napustio teren. Ali uz ovacije varaždinske publike, jer do tog trenutka poostigao je sva četiri gola za 4:1 pobjedu. Nakon toga išlo je kao podmazano, dva pogotka finskom Interu, drugi u zadnjoj minuti za pobjedu, pa pogodak Kamenu Ingradu u Velikoj u 1. kolu PHNL-a, za 1:0 pobjedu (opet u zadnjoj minuti!) itd. Niz je zaustavljen na 22 pogotka u 23 jesenska nastupa, na tri fronte - prvenstvo, Hrvatski kup i Intertoto kup. Bilo bi, kaže Benko, i više pogodaka da ga nije omela ozljeda u uzvratu 3. kola Intertoto kupa, u Lensu, kad ga je negdašnji francuski reprezentativac i Lensov kapetan Jerome Leroy grubo zaustavio u jednom prodoru. Rezultat? Gotovo tri tjedna izbivanja s terena, plus bar još dva za povratak u staru formu.
Benko je danas, uz Eduarda, najbolji napadač hrvatske lige. Baš zato, jedna ga pojedinost iz ove godine posebno peče. Ona iz Velike Gorice, s reprezentativnog uzvrata dodatnih kvalifikacija, kad za njega, u utakmici u kojoj se lovilo rezultat i trebao je Hrvatskoj napadač koji stalno grize, nije bilo mjesta - ni na klupi. Bez sumnje, nepravedno je zapostavljen, ali i iz toga, rekao je, izvukao je dodatni motiv.
