Nakon povratka rukometne reprezentacije s Europskog prvenstva u Švedskoj 2002., gdje je bila posljednja, malo tko htio se prihvatiti izborničke klupe. Josip Milković je tada brzo odstupio, a Zoran Gobac, koordinator za muški rukomet, sjetio se Line Červara, koji je u to vrijeme imao lijepih uspjeha s talijanskom reprezentacijom.
Drugi su nas kopirali
Kada ga je Gobac pozvao, Lino nije ni sekunde razmišljao. U sedam godina, od 2003. do 2010., rukometaše je vodio u osam od mogućih devet polufinala. U tih sedam godina Lino je stalno uvodio novosti u igru.
– U Portugalu sam modificirao 3-2-1 obranu. U napadu sam postavio vanjsku liniju s Lackovićem, Balićem i Metličićem koja je imala brzi protok lopte. S tom brzom igrom smo sve sustave suparničkih obrana lako rušili – kaže Lino.
Već godinu dana kasnije hrabro se odlučuje za novu obranu, s kojom smo osvojili zlato na OI u Ateni.
– Mnogi su mi govorili da je ta obrana nečija kopija, ali su se prevarili i kasnije se ispričavali. Tu obranu neki su kasnije pokušali kopirati, ali od nas.
Lino je nakon Atene napisao drugu knjigu. Prvu je napisao još 1998., a zvala se "Rukomet u meni".
– Volim svaki dan nešto novo istražiti. Ne kažem da nije bilo i pogrešaka, ali iz tih pogrešaka dalo se puno naučiti. Moj trenerski uzor je Ranko Žeravica. Taj košarkaški trener, koji u riznici trofeja ima sedam medalja s velikih natjecanja, i danas, u 81. godini, još traga za novim znanjem. Takav ću biti i ja – naglasio je Červar.
Nekad su njegove inovacije izazivale i pravu buru negodovanja, kao na EP-u u Švicarskoj 2006. godine kada je igrao bez lijevoga krila, ali s dvojicom kružnih napadača.
Pucalo se po meni
– Uh, tad se pucalo po meni iz svih oružja, a danas tako igraju mnogi, posebice u klubovima – kaže Lino.
Najviše inovacija uveo je na ovom prvenstvu i tako opet iznenadio rukometni svijet – igra bez vratara kada imamo igrača manje.
– Igramo na sasvim novi način – naglašava Červar.
– A u igri smo bez vratara zabili pet pogodaka. Suparnik nijednom nije uspio uputiti loptu prema mreži dok Alilovića nije bilo.
S obzirom na to da nam je napad nešto slabiji, odlučio sam uvesti igrača kako ih ne bismo imali manje u odnosu na suparničku punu zonu. Nekad smo s igračem manje postizali puno manje pogodaka, a puno više primali, a protiv Norveške je taj omjer bio pet postignutih i sedam primljenih.
Svaka čast Lino, baš kao što kaže \"proferio\" kapa do poda, ali mani se čovjeće politike!