Zločesti dečko hrvatskog nogometa Marko Livaja igrat će za deseti klub, odnosno osmi u profesionalnoj karijeri. A tek su mu 23.
Nakon mlađih kategorija Dinama i Hajduka, milanskog Intera (četiri gola u 13 utakmica), Lugana, Cesene, Atalante (šest golova u 34 utakmice), Rubina iz Kazana (koji je njegov transfer platio šest milijuna eura), Empolija i Las Palmasa (sedam golova u 26 utakmica), Livaja će idućih godinu dana provesti na posudbi u grčkom AEK-u koji će iduće ljeto za 1,8 milijuna eura moći i otkupiti njegov ugovor. Grčka će mu biti već peta liga u kojoj će nastupati.
Pravi nogometni nomad!
Istina, u prošlosti su ga “bubice” zbog kojih je od mnogih prozvan “hrvatski Mario Balotelli” skupo koštale. Imao je problema u mladoj reprezentaciji i za vrijeme izbornikovanja Nike Kovača i u mandatu Nenada Gračana. U Atalanti je precrtan nakon što su se namnožili incidenti od tučnjave sa suigračem na treningu do neposluha treneru kada je odbio istrčati na zagrijavanje protiv Udinesea. U Empoliju je na utakmici protiv Frosinonea nezadovoljan odlukom trenera da ga ne uvede u igru demonstrativno otišao u svlačionicu. I zato je epizoda u Las Palmasu, barem njezina prva polovica, izgledala idilično. Sezonu je završio sa sedam golova, po dva Valenciji i madridskom Atleticu, no temperament nije uspio obuzdati. Pisali su proljetos španjolski mediji da je na pod bacio dres pred očima trenera nakon što ga ovaj nije uveo u igru, što je Livaja kasnije opovrgnuo, ali teško je živjeti sa statusom “troublemakera”. Utakmica protiv Alavesa, u kojoj je dobio crveni karton svega tri minute nakon što je ušao u igru, bila je njegova posljednja u Las Palmasu. Pet utakmica kazne uslijedilo je nakon toga i to zato što je od suca tražio obrazloženje za karton i pritom ga dodirnuo. U AEK-u mu je pripao “kraljevski broj”, desetka, igrat će kvalifikacije za Ligu prvaka... Iako klubove mijenja nakon svake sezone, Livaja, međutim, barem za sada nije ni hrvatski, a kamoli svjetski raritet. I Saša Bjelanović može se pohvaliti bogatim životopisom. Danas pomoćnik sportskog direktora Hajduka (čiji je transfer iz Varteksa u Como u ljeto 2002. za 2,5 milijuna eura najveći u povijesti varaždinskog kluba) promijenio je u karijeri 18 klubova od čega 12 u Italiji i ni u jednom se, izuzev u Lecceu u kojem je proveo dvije sezone, nije zadržao dulje od godinu dana.
Jeste li čuli za Jeffersona Louisa? Vjerojatno ne, no taj je napadač rođen prije 38 godina u Londonu svjetski rekorder. Banbury United kojem je pristupio ovoga ljeta već mu je 34. klub u karijeri. Možda bi taj broj klubova bio i impresivniji da svojedobno nije proveo godinu dana izvan nogometa pri čemu je šest mjeseci odležao u zatvoru zbog opasne vožnje.
Odbio Bayern i otputovao
Predviđali su Jeffersonu karijeru u Premiershipu, svojedobno je na stolu imao ponudu Aston Ville, a danas, u poznim godinama karijere, zabijat će golove sedmom rangu engleskog nogometa. No, s obzirom na to da mu je prosjek zadržavanja u klubu šest mjeseci, nitko ne sumnja da mu je Banbury i posljednji klub u karijeri.
Sinonim za nogometnog nomada i njemački je vratar Lutz Pfannenstiel. Imao je 19 godina kada je odbio poziv Bayerna, radije je izabrao biti “nogometnim Magellanom”. Oplovio je svijet, branio je za 25 klubova od Premiershipa do Namibije i za sada je jedini igrač koji je igrao u svih šest Fifinih konfederacija. Doživio je u karijeri svašta, u Singapuru je proveo 101 dan u zatvoru zbog sumnje u namještanje utakmica, a na Novom Zelandu oteo je pingvina iz zaštićenog parka i držao ga jedno vrijeme u svojoj kadi.
– Mogao sam možda drugdje osvajati trofeje, ali bio bih drugi vratar i grijao klupu. Bih li zbog toga mijenjao karijeru koju sam imao? Apsolutno ne – objasnio je Pfannenstiel koji je danas šef skautske službe Hoffenheima.
U klub igrača s više od 20 klubova u karijeri “učlanjeni” su i Frank Worthington (24), Drewe Broughton (21), Steve Claridge (20) i Guy Branston (20).
Kao da pokušava naći mozak putujući po svijetu.