Još jednom, kao i puno puta ranije – sjetite se samo nedavnog primitivnog verbalnog nasilja 50-ak stvarnih ili samozvanih torcidaša nad Janicom Kostelić ili tvornog fizičkog napada, s leđa, mržnjom opsjednutog Boljana (žitelja bračkog naselja Bol) na Zdravka Mamića – navijači i suvlasnici (!) Hajduka, poznati i medijski opjevani kao Torcida, prešli su put od obožavanih pučkih junaka koji su herojski ustali protiv požarne apokalipse koja je došla nadomak Splita – kojima su zahvalnost javno iskazali Splićani, voljeni im vatrogasci i omraženi im vrhovnici – do „dušmana“ voljenog kluba koji će treće pretkolo Europske lige, utakmicu protiv danskog Brøndbyja, upravo zbog njih, zbog rasističkih skandiranja u Dugopolju, ponovno igrati pred praznim tribinama. Uz to, njihov je voljeni klub koji „živi vječno“ (u njihovim srcima i mislima) UEFA kaznila novčanom kaznom od 55.000 eura.
Na prvi pogled, riječ je o nizu paradoksa, ali malo dublja analiza lako pokazuje da u tom „ludilu“ ili januskoj naravi Torcide i torcidaša ima sustavnosti, logike. Ta logika ne vrijedi samo za navijače Hajduka nego i za neke druge navijačke skupine, posebice za BBB. Da bi se shvatio mentalni sklop i ponašanje nogometnih i sportskih navijača i navijačkih skupina, pa i vođa, članove i glasače-navijače političkih stranaka, u ideologijski i socijalno podijeljenim i socijalno raslojenim poratnim društvima, a takvo je današnje hrvatsko društvo, ponekad je korisno pročitati ozbiljnu popularno-znanstvenu lektiru.
Za priču o torcidašima-vatroborcima nužno je pročitati barem dvije knjige. Prvu: „Moralna plemena: Emocije, razum i jaz između nas i njih“ napisao je Joshua Greene. Ključna je teza tog autora da su naši, ljudski mozgovi dizajnirani za život ljudske horde i za plemenski život! Onog časa kad se počnemo smatrati pripadnicima naše društvene i moralne skupine – plemena (mi, u konkretnom slučaju „mi torcidaši“) spremni smo za borbu protiv svih drugih (oni) koji ne dijele naša navijačka, politička, ideologijska, vjerska i svjetovna uvjerenja. U suvremenim društvima crte interesnih i moralnih podjela i ratova postale su vjerske i svjetonazorske: pobačaj, globalno zatopljenje, homoseksualizam, socijalna politika, eutanazija, svetost, zločin, navijačka pripadnost, spolni odgoj, brak itd.
Druga: Jonathan Haidt pisac je knjige „Pravednički um: Zašto politika i religija (ja bih dodao i sport) dijele dobre ljude“. Njegova je ključna teza ova: “Mi (ljudska bića) smo rezultat višerazinske selekcije koja nas je pretvorila u homo duplekse: istodobno smo i sebični i grupni.” Sebičnost povezana s grupnošću (pripadnosti nekoj skupini) stvara nam uvjerenje da smo upravo mi, moralni i domoljubni pravednici, najveće žrtve svih, nepravdama i gubitništvom prožetih, povijesnih procesa. U hrvatskom slučaju to su ratni gubici, lopovska privatizacija, dužnička ropstva, besposlica, iseljavanje, bahato bogaćenje itd. Kad se borba – stvarna i verbalna – protiv vatre (požara) i borba protiv, primjerice, Zdravka Mamića, Davora Šukera (HNS-a) i Janice Kostelić, pa i rasistička skandiranja i proustaške geste i povici stave u kontekst spomenutih knjiga, oni postaju logični i razumljivi.
Naime, neprijatelji i zli su u svijesti pripadnika navijačkog, moralnog i stranačkog plemena uvijek oni – drugi. Onog časa kad je vatra/požar proglašen splitskim i hrvatskim neprijateljem broj jedan, u borbu protiv tog neprijatelja uključili su se navijači Hajduka – Torcida i torcidaši, a pridružili su im se i pripadnici drugih navijačkih plemena: BBB, Armada, Kohorta, Demoni, Funcuti itd. Nažalost, u situacijama kad se kao neprijatelji definiraju navijači drugih klubova, ljudi druge boje kože ili ljudi koji ne dijele „naša“ površna politička uvjerenja, pučki i sportski junaci, „veličanstvena Torcida“ postaju u očima UEFA-e, ali i razumnog dijela hrvatske javnosti metafora destruktivnosti, navijačke štete i nesreće.
Upravo zbog toga, kao i drugdje u društvu, važno je tko i kako vodi (navijačka, sportska, stranačka, politička) politička plemena. Sportska je zasluga za doprinos navijačkih plemena uspjesima klubova na vođama navijačkih skupina, ali je na njima i odgovornost za štetu koju navijači i navijačka plemena često nanose voljenim klubovima, pa i društvu i državi u kojoj žive. U konkretnom slučaju: Hajduku, Splitu, Dalmaciji i – Hrvatskoj. Dakako, poseban dio sapunice o navijačkim incidentima i nasilju su „navijači“ huligani koje se ne može smatrati istinskim navijačima i na koje se moraju striktno primjenjivati norme Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima.
Za popizzdit bi me interesiralo koju knjigu preporučuje letica u kojoj je najbolje opisano koliki šuppci su političari kao on recimo,koji je prije neovisne Hrvatske lizao komunističke "oltare" i pisao penegirike Titu da bi nakon 1990. pljucao po istome proglašavajući ga zločincem.Lako je za Torcidu i BBB,nama je puno veći problem šta lustracija nije napravljena nakon 1990. pa nam danas "moral" prodaju ovakvi makijaveli-oportunisti kao letica a i Sabor nam je već 27 godina pun istih.Razlog zašto je danas u Hrvatskoj tragična situacija. A swastika nije djelo Torcide nego istih onih koji žele zabraniti "Lijepa li si" i koji koriste svaku situaciju blatiti Hrvatsku u inozemstvu.