Kad su u pitanju Europske igre, Hrvatska bi bila nezapažena sudionica bez borilačkih sportova koji su to opravdali i u Poljskoj. Osim što su na prethodnim dvama Europskim igrama hrvatski borci i borkinje osvojili 15 od ukupno 19 medalja, upravo su predstavnici borilačkih sportova na trećim Igrama osvojili prve dvije medalje i obje zlatne.
Lena bez izgubljene runde
Lena Stojković, članica splitskog Marjana, aktualna je dvostruka svjetska i europska prvakinja pa se od nje medalja i očekivala. No, kako je sport rijetko predvidljiv, to je u borilištu trebalo i potvrditi. Lena se gotovo pa poigrala s konkurencijom, što se vidi i po rezultatu finala i pobjede nad Talijankom Zampetti (17:4, 14:10). A kroz polufinale protiv Cipranke Kouttouki Stojković je gotovo protutnjala (11:3, 17:7).
Nakon što je pobijedio odličnog Grka Tzanosa (4:1), uzvrativši mu tako za poraz u polufinalu Prvenstva Europe, Kvesić je Fatiha Sena (5:3) nadmudrio doslovce u posljednjim sekundama te borbe. Naime, Turčin je još do tri sekunde prije kraja imao pobjedu u rukama, no onda je Anđelo, nožnim udarcem u tijelo, zaradio pobjedonosna dva boda.
Tim istim udarcem, nadmudrio ga je i u finalu, s time da je ovaj puta poentirao kojih 40-ak sekundi prije kraja borbe. Nakon što je pred sam kraj borbe Turčina počistio i zakucao za 5:0 Sen se počeo svađati s vlastitim trenerom za što je zaradio diskvalifikaciju. A to je, po strogim karataškim pravilima, značilo da nema pravo na svoju srebrnu medalju.
– Pokazao sam još jednom sebi i ostalima da sam bolji i da sam uzeo ono što mi pripada. Napravio sam sve što sam zamislio – kazao je Kvesić zahvaljujući kojemu smo imali to zadovoljstvo prvi put na ovom velikom natjecanju (nadamo se i ne i posljednji) slušati hrvatsku himnu.
Posljednjeg dana četverodnevnih kajakaških i kanuističkih natjecanja u sprinterskim disciplinama, Hrvatska je u finalima imala dvije predstavnice. Bliže medalji bila je Anamarija Govorčinović koja je bila četvrta u kajaku na 500 metara. Brže od nje bile su zlatna Dankinja Emma Jorgensen, srebrna Mađarica Alida Gazsó i brončana Srpkinja Milica Novaković.
Do te medalje srpska je sportašica došla uz pomoć svojeg supruga i trenera, bivšeg hrvatskog reprezentativca, danas 26-godišnjega Antuna Novakovića. On je vrlo mlad završio natjecateljsku karijeru (zbog bolesti), ali je očito perspektivan trener kada je svoju suprugu Milicu doveo na pobjedničko postolje i nakon što je postala majka.
No, vratimo se mi našim curama, točnije prošlogodišnjoj svjetskoj prvakinji Anamariji Govorčinović koja je ovako prokomentirala svoj nastup:
– Bila je to jako dobra utrka, bilo je gusto, kako sam i očekivala, i nedostajalo je malo sreće. Nisam razočarana, ali nisam ni presretna.
Je li smetalo to što je kišilo?
– Ne, bilo je zapravo idealno. Nije bilo vruće ni sparno pa ni ova kišica nije smetala.
Tot se u cilju prevrnula
Ima li neki dio staze kojim niste zadovoljni?
– Možda sam u finišu mogla biti bolja. Tempo utrke bio je dosta jak, išlo se dosta brzo, a ja sam pokušavala zadržati priključak s vodećima. No, imale su prejak finiš.
Nakon što je dan prije bila peta u utrci na 200 metara, kanuistica Vanesa Tot ponovila je taj plasman i u utrci na 500 metara.
– Dala sam sve od sebe, a nekada ni to nije dovoljno za medalju – požalila se djevojka koja je na prošlogodišnjem Prvenstvu Europe osvojila dvije bronce.
Ovaj put nije bila tako uspješna, ali je ginula pa se tako, nakon prolaska ciljne ravnine, i prevrnula pa ju je spasilački čamac "šlepao" do obale.
– Kada daješ sve od sebe, onda je to krš i lom. Noge su mi otkazale pa sam izgubila i ravnotežu.
No, Vanesa nije izgubila volju i sve će učiniti da se plasira na Olimpijske igre, baš kao i kolegica joj Anamarija.
Amaterski strukturiran članak, naslov sugerira jednu priču a to se spomene u tekstu sa dva reda.