Miranda Tatari Šimunović godinama je bila stožerna igračica Podravka Vegete. Kapetanica. I stalna članica hrvatske reprezentacije. Nakon teške ozljede koljena u prosincu 2014. godine na Europskom prvenstvu u Varaždinu, odlučila se malo “odmoriti” od rukometa. U međuvremenu se udala i rodila sina Ivana, koji će u prosincu navršiti tri godine, a krajem prošle godine postala je i sportska direktorica RK Podravke.
Krenuli ispočetka
Kako to da ste se odlučili prihvatiti ulogu direktorice kluba?
– Prošle godine u listopadu, nakon što je Podravka izgubila od Lokomotive u Zagrebu s velikom razlikom, upalio se crveni alarm čelnim ljudima kluba. Moj rodiljski “odmor” prekinuo je jedan poziv. Nazvala me novoizabrana predsjednica kluba Ljiljana Šapina sa zamolbom da se uključim u rad kluba te prijedlogom da preuzmem poziciju sportske direktorice. Iskreno, nisam puno razmišljala jer rukomet je moj život, moja ljubav, a RK Podravka moj drugi dom – rekla je Miranda.
Koji su vam bili prvi zadaci?
– Nakon povratka u klub, odmah sam počela s detaljnom analizom tada zatečenog stanja i, moram priznati, da nije to izgledalo baš obećavajuće. Vidjelo se da je došlo do pada kvalitete nekad vrlo uspješnog kluba, što i nije bilo preveliko čudo, s obzirom na to da se nekoliko posljednjih godina izvana nije posvećivala dovoljna pažnja i pružala potrebna pomoć u funkcioniranju samog kluba.
Odabir igračica, pogotovo strankinja, ove sezone čini se kao pun pogodak.
– Vjerujte mi da nije bilo nimalo lako dovesti strankinje u naš klub, ponajprije zato što Podravka u posljednjih nekoliko godina nije nastupala u grupnoj fazi Lige prvakinja, a i posljednji nastupi u kvalifikacijama bila su blijeda izdanja. No, nekako smo uspjeli, doveli smo igračice koje su svojim igrama potvrdile da su pojačanja za Podravku. Šlag na tortu bio je Zlatko Saračević, čovjek o kojemu ne treba govoriti puno, on je igračka i trenerska veličina.
Koliko je važan proračun kluba, koji je puno veći nego prošlih sezona?
– Sigurno da je budžet vrlo važan za uspjeh, ali jednako tako važan je i odabir igračica i stručnog stožera te stvaranje pozitivne atmosfere unutar i oko kluba. Imamo jako dobru atmosferu, vodstvo kluba sastavljeno od bivših igračica (Božica Palčić, direktorica kluba i Ljerka Vresk, tajnica kluba), koje daju svoj veliki doprinos funkcioniranju kluba. Podigli smo komunikaciju s javnosti na višu razinu, ljudi se vraćaju na tribine te željno iščekuju nove utakmice, imamo sponzore na čelu s Podravkom koji su prepoznali sve to i koji nas prate i daju svoju maksimalnu podršku…
Stižu prvakinje Europe
U kojoj se mjeri čelni ljudi tvrtke Podravka uključili u rad kluba?
– Ovom bi se prilikom zahvalila našem glavnom sponzoru Podravki na čelu s predsjednikom Uprave Marinom Pucarom, koji je zapravo i bio inicijator ove pozitivne priče i čvrsto stao iza nas u građenju jedne nove koprivničke rukometne ere. Veseli činjenica da je i naš vlasnik Grad Koprivnica i gradonačelnik Jakšić iskazao dodatni interes u daljnjem razvitku kluba i da su spremni maksimalno se angažirati u tom smjeru. I to je odluka koju treba pozdraviti. Raznim marketinškim aktivnostima Podravka je privukla ljubitelje rukometa, napunila dvoranu do posljednjeg mjesta, uz zabavu za sve uzraste. Kuhale su naše cure za navijače juhu 59 i pol minuta.
Može li se ovakva atmosfera nastaviti i dalje?
– Vjerujemo da može. U nadi da su Koprivničanci ponovno zavoljeli rukomet, i da će nadolazeće utakmice Lige prvakinja biti mamac za njihovim dolaskom u dvoranu, željno iščekujemo prvu domaću utakmicu, i to protiv mađarskog Gyõra, aktualnog osvajača ovog prestižnog rukometnog natjecanja.
Koji su ciljevi ove sezone u Ligi prvakinja?
– Prije početka sezone zacrtali smo neke ciljeve, a svakako najveći je bio ulazak u grupnu fazu Lige prvakinja. S obzirom na to da smo ovaj cilj već ostvarili, sigurno da se na europskoj sceni nećemo zadovoljiti time. Pokušat ćemo preko Thüringera i Krima napasti drugu fazu natjecanja. Ništa nije nemoguće, a i sanjati nije zabranjeno.
Očekivati je da želite osvojiti i oba domaća trofeja?
– Ovogodišnja Podravka značajno je promijenila ekipu, sedam novih igračica i kompletan stručni stožer. Vjerujem u ovu ekipu i stručni stožer, vjerujem da možemo svojim nastupima u ovoj sezoni pomaknuti ženski klupski rukomet, koji će, vjerujem pomicati i nacionalni.
Nekako se nameće pitanje da li je Podravka na putu one slavne generacije koja je 1996. osvojila Kup prvakinja.
– Naravno da bismo voljeli to ponoviti, ali to je cilj čiji proces ostvarivanja traje po nekoliko godina. Ništa se ne događa preko noći, no ove sezone smo u prilici da postavimo čvrste temelje za ostvarenje tog cilja.
Kao igračica prošli ste puno toga. Za čim najviše žalite u igračkoj karijeri, koji vam je najsretniji trenutak u igračkoj karijeri?
– U mojoj igračkoj karijeri najljepše iskustvo bilo je sudjelovanje na Olimpijskim igrama u Londonu. O tim Olimpijskim igrama mogu govoriti s podijeljenim emocijama, kao o ostvarenju sna svakog sportaša, a s druge strane, kao najtežem i najbolnijem porazu u četvrtfinalu.
