Khabibu Nurmagomedovu i Fedoru Emelianenku, pa i Vladimiru Putinu, puno je toga zajedničko, po puno toga se razlikuju, ali u ovoj je priči bitna jedna stvar, a to je sambo. Borilačka vještina koja je proslavila svu trojicu sada osvaja Hrvate. Naime, naša sambo reprezentacija je u Kazahstanu, gdje se od 8. do 11. studenoga održava Svjetsko prvenstvo. O tome smo razgovarali sa Željkom Banićem (60), predsjednikom Hrvatskog sambo saveza.
Sport je jako opasan
– Na SP-u prednjače zemlje bivšeg SSSR-a, oni su taj sport razvijali od 40-ih. No, začudo, mi imamo dobre rezultate. Imamo svjetske prvake u sportskom i combat sambu. Zašto je to tako, ne znam. To se pitamo i za nogomet, ali eto dobri smo. I sada očekujemo da ćemo se vratiti s medaljama. To je plod fanatizma. U sambu su probrani totalni entuzijasti, zaluđenici. Otkad smo počeli 2009., ostvarujemo rezultate – kaže nam ovaj poduzetnik i magistar kineziologije pa pojašnjava kakav je to sport.
– Korijene vuče još iz Rusije, htjeli su sistematizirati sve. Probali su uzeti iskustva iz svih borbenih sportova, obuhvatiti džudo, hrvanje... Puno je sličnih elemenata, primjerice imamo kurtku koja je neka vrsta kimona, imamo udarce iz boksa, karatea. Miks je to fizičkog sukoba i svega što se može sistematizirati. Onda su vidjeli da se to može i s udarcima pa postoji i combat sambo, ali i sportski, gdje se kaže "tući ćemo se, ali se nećemo udarati". Sambo je zapravo preteča MMA, sport je to koji je manje poznat u Hrvatskoj, no oni koji prate borilačke sportove znaju za njega. Oni koji nisu u tome, ne znaju, pitaju je li to ples samba.
S obzirom na to da je posrijedi borilački sport, ozljede su nezaobilazne.
– U sambu ako je protivnik puno bolji od vas, izudarat će vas. Ako se ne znate braniti, sport može biti opasan, mogu vam slomiti nos, može vam puknuti arkada. Tu su i padovi, ozljede kod bacačkih disciplina, kao što je prijelom ključne kosti. Ozljede su teške, zato i ne idemo na hiperprodukciju da se na sve sportaše može paziti.
Budući da ovaj sport nije planetarno popularan, naši reprezentativci uz treninge i natjecanja rade i studiraju.
– Naši su reprezentativci uglavnom studenti, nisu svi s KIF-a, ima ih s TZV-a, šumarstva, prehrambeno-tehnološkog, ekonomskog fakulteta, tu je i jedan policajac...
Kada smo već kod reprezentativaca, recimo i tko nas predstavlja u Astani. U combat sambu nastupaju Patrik Sumpor (26), Luka Matošević (19), Marino Dugandžić (22), u sportskom sambu su Lea Katarina Gobec (26), Ivana Mandarić (28), Lara Vuksanić (24), Oliver Makarović (22), Dino Dominic Sumpor (29) te Karlo Krajačić (24). S njima su i dva trenera – Dejan Gunjavić te Hrvoje Petranović, koji je i izbornik.
Sambo je sport koji postaje sve popularniji pa nas zanima ima li šansi da bude uvršten na Olimpijske igre.
– Trebali smo u Los Angelesu biti pokazni sport, ja sam trebao biti uime Europske federacije, da pokažemo i zadovoljimo uvjete. No umiješao se rat, a u sambu je sve bilo u Rusiji. Rat nije završio i odmaknuli su nas od OI.
Mi smo pak načuli kako bi do 2032. moglo biti neke poveznice s Olimpijskim igrama, možda sambo čak tada vidimo kao pokazni sport.
Rusi su u ogromnom strahu
A koliko Rusija konkretno znači za ovaj sport, evo što kaže:
– Bio sam tamo jednom u komisiji za razvoj, a oni su složili majice za reklamu samba. Rekli su da Rusi imaju dva izvozna produkta, a to su nafta i sambo. Jako su ponosni na taj sport, ali zbog rata se puno toga promijenilo. No, opet s druge strane, bio sam nakon svega toga i u Americi te u Tokiju na natjecanjima, nitko nas ne doživljava drukčije. Ljudi, recimo, znaju da džudo potječe iz Japana, ali nitko ne misli da pripada samo njima, tako doživljavaju i sambo. Ipak, Rusi taj sport ne žele pustiti. Mene tamo zovu "Bad Boy from Croatia" jer otkad je počeo rat, bojkotiram kongrese– kaže Banić pa priča jednu anegdotu.
– Čudo je da mi tako mali imamo tako dobre rezultate. Sambo 70 je najpoznatiji klub u Rusiji, tamo nekoliko tisuća ljudi trenira u svakom trenutku. Bili smo tamo, a ispred dvorane niz auta, mislili smo da je taksi služba, kada to su bili auti trenera. Tamo svaka kategorija ima svog trenera, liječnika..., a onda dođemo mi, naš sportaš radi i trenira i nokautira tog Rusa. Onda znate kakvi smo. Razlog? Kada ste samouvjereni i ne znate što je s druge strane, to katkad prođe.
