Čekanje da prođe noć do ponedjeljka nije bilo lagano, Dejan Lovren nije se naspavao zbog bojazni da njegovo koljeno nije teže stradalo. Već oko podneva bio je mnogo bolje volje.
I dalje boli kad hodam
- Ništa srećom nije potrgano, ništa nije puklo. No, kad mi je igrač Lillea pao na koljeno imao sam osjećaj da mi je slomio nogu, sva se savinula. Pokušao sam igrati i udrugom poluvremenu, ali nakon jedog klizećeg starta ponovno sam osjetio bol i više nisam mogao izdržati - pričao je Lovren i dodao:
- Nema unutarnjih oštećenja u koljenu, natučena mi je čašica koljena. Još uvijek dosta boli, pogotovo kad počnem hodati. Kad ga ‘rashodam’ već je mnogo bolje, manje boli.
Do kad bi trebao trajati oporavak?
- Konkretno se ne zna, zapravo je samo važno da me prestane boljeti. Nadam se ću biti spreman već za vikend, za veliki sraz s Bordeauxom, jednom od susreta u kojem se odlučuje o naslovu prvaka.
Možemo biti prvaci
Da Lyon nije prosuo ova dva boda protiv Lillea imao bi još veću priliku za naslov.
- Ma velika je to šteta, iako još ništa nije izgubljeno, pred nama su sve utakmice s klubovima iz vrha tablice.
Nakon tri mjeseca u Lyonu Lovren je presretan.
- Sjajno je, atmosfera u klubu i oko njega je čudesna, prije svega zbog Lige prvaka. OK, u prvenstvu smo mogli i bolje, ali još možemo biti prvaci. A Liga prvaka je ipak najveća stvar koja nam se događa.
No, u toj priči nema Lovrena koji ne može igrati jer je nastupao za Dinamo.
- Koliko sam sretan što je Lyon u polufinalu toliko sam i tužan jer ne mogu igrati.
Biste li mogli zaustaviti Bayern i Ivicu Olića?
- Ne bih jer ne smijem igrati, ali da igram, mogao bih, hahaha. No, suparnik je velik, držim da su izgledi za ulazak u finale 50:50.
Pojavila se informacija da bi Eduardo da Silva mogao doći u Lyon?
- Nikad nisam za to čuo. U prevelikom je klubu i siguran sam da će se tamo izboriti za sebe. Iako, kako bi bilo lijepo da dođe...
kad bi baba bila muško zvala bi se duško...