Lyon nije uspio ponoviti lanjsku senzaciju, u uzvratnom dvoboju osmine finala Lige prvaka nogometaši Reala pobjedom 3:0 (1:0) izborili su, nakon šest godina, nastup u četvrtfinalu! Bio je ovo posve drukčiji Real od lanjskoga, "gladan" uspjeha i agresivan, pa mlaki Lyon nije imao nikakvu šansu.
Real je tako neporažen devet utakmica zaredom u Ligi prvaka čime je izjednačio vlastiti rekord iz sezone 2003./2004. Zanimljivo, svaki put kad su osvajali trofej najboljeg europskog kluba madridski su nogometaši na putu do vrha izbacili francusku momčad...
Predsjednik u svlačionici
– Ljudi su bili bolji i zasluženo su pobijedili – rekao nam je nakon dvoboja naš reprezentativac Dejan Lovren i opisao ozračje u Lyonovoj svlačionici:
– Tuga i muk, svi smo užasno razočarani. Trener nam je šutke stisnuo ruku, u svlačionicu je došao i predsjednik Jean-Michel Aulas i rekao nam da dignemo glavu, da zaboravimo ovu utakmicu i okrenemo se domaćem prvenstvu i derbi utakmici s Rennesom – rekao je Lovren.
Posve je zakazao Lyonov vezni red i nerijetko su Realovi igrači dolazili sami ispred zadnje obrambene linije gostiju, Cris i Lovren bili su na vjetrometini...
– Ne bih sad secirao tko je zakazao, ne bi to bilo u redu. Svi smo griješili, nitko nije bio na željenoj razini. Jednostavno, nismo bili pravi, a za prolaz protiv Reala morali smo ponuditi svoje najbolje izdanje.
Očekivali smo više agresivnosti na sredini terena.
– Slažem se, i mi smo se nadali da neće Real tako lako osvajati lopte i prostor. Bili smo mlaki i oni su to presingom znali iskoristiti, svaka druga lopta bila je njihova! A kad se na visoku agresivnost nadoveže i njihova neprijeporna klasa, onda je rezultat ovakav kakav jest.
Marcelo je zamahnuo...
Branič Marcelo načeo je vašu mrežu, jeste li možda vi kao zadnji čovjek mogli bolje reagirati?
– Gledajte, mislio sam da će Marcelo pucati na gol, zamahnuo je i uklizao sam. Pokazalo se u prazno, što da radim, želio sam najbolje... Taj nas je gol oneraspoložio, ali drugi nas je posve dotukao, moralno smo potonuli – rekao je Lovren i na kraju dodao:
– Ljutit sam i razočaran, strahovito me boli ovaj poraz. Ali, s druge sam strane i ponosan jer je ovo bila najveća utakmica u mom životu, ne pruža se baš svakom prilika da igra pred 70.000 ljudi u Ligi prvaka na ovom kultnom stadionu! I predsjednik Aulas je u pravu, iako poraz peče, život nije stao, idemo dalje – rekao nam je Lovren.
Englezi sanjaju svoje finale na Wembleyju
Chelsea je protiv Danaca odradio posao u prvoj utakmici, pa je sraz odrađivao u “drugoj brzini”. I u takvoj igri stvorio je nekoliko vrlo izglednih prilika, a najviše se osramotio neraspoloženi Nicolas Anelka.
U prvom dijelu napadač gostiju Ndoye zatresao je vratnicu iz slobodnog udarca, a Obi Mikel u drugom poluvremenu gredu. Završilo je 0:0.
Englezi jedini imaju tri predstavnika u četvrtfinalu, od kojih dva iz Londona, i već sanjare o engleskom srazu u finalu na Wembleyju. Kad se posljednji put igralo na tom stadionu, 1992. godine, prvak Europe postala je Barcelona antologijskim golom Koemana.
Lorene ja tebe volim, zelim ti sve najbolje al nemoj me shatit pogresno. Stvarno si usrao za dva gola reala. Steta ali nemoj se razocarati jos uvjek mislim da bi mogao napraviti veliki transfer u neki bolji klub. Al molim te nedaj da se takva utakmica desi kao ova zadnja.. Pozdravi starog Bededa