Karataška braća Kvesić neumorni su kolekcionari medalja s najvećih svjetskih natjecanja. Već sedmu godinu zaredom barem jedan od njih donese odličje u svoj klub Hercegovina Zagreb. A to obično znači i klupsku feštu na kojoj medaljaše dočekaju članovi kluba pa tako i podmladak među kojima je, ovom prilikom, bilo čak sedam onih koji su se kvalificirali za predstojeće mlađeuzrasno Prvenstvo Europe.
A klub je to koji sada u Anđelu Kvesiću ima muškog europskog prvaka nakon što je to 2015. pošlo za rukom Maši Vidić (Martinović). Anđelovo europsko zlato 23. je klupsko odličje s europskih i svjetskih prvenstava, odnosno europskih i svjetskih igara.
A kada Anđelo ili Ivan osvoje odličje, na feštu u njihovu zagrebačkom klubu dođe cijela obitelj pa su tako i ovom prilikom stigli tata Stipe, mama Dijana, sestra Ivona i najmlađi član obitelji 11-godišnji Viktor. A ovaj dječarac s imenom pobjednika ima i pobjedničke planove. Gledajući kako njegova starija braća osvajaju medalje, nije se libio kazati:
– Sada imam još veće ciljeve. Želim biti svjetski prvak.
Jednog svjetskog prvaka u obitelji Kvesići već imaju, a to je Ivan koji je sretan zbog Viktorova entuzijazma.
– Kad ga pitaju kako bi se htio boriti, on kaže: "Pametno kao Ivan i snažno kao Anđelo".
Nama je Viktor na tu temu rekao ovo:
– Moja je specijalka udarac prednjom rukom što Ivan jako dobro radi, a kod Anđela mi se najviše sviđa kružni udarac nogom u tiijelo.
Ako niste znali, i Viktor, premda živi u Hercegovini (Kočerin), nastupa za Hercegovinu Zagreb i dvostruki je prvak Hrvatske u svom uzrastu. Bučno je navijao za Anđela gledajući njegov finale u njihovoj obiteljskoj pizzeriji Don Anđelo s tatom i Anđelovim prijateljima.
– Uh, bili smo jako glasni, a kada je Anđelo pobijedio, bio sam toliko sretan da se to ne može opisati.
Sretna je bila i sestra Ivona koja je borbu gledala s bakom Zdravkom.
– Dok smo bili klinci nisam mogla ni zamisliti da će mi braća biti ovako uspješni sportaši pa mi se čak i danas ponekad to čini nestvarno. Inače, Ivan i ja smo blizanci i njegove nastupe teže proživljavam. Dakako, naveliko ja strepim i kada se bori Anđelo, no Ivana više ne gledam otkako sam pala u nesvijest za vrijeme jedne njegove olimpijske borbe. U našoj smo pizzeriji gledali meč i kada je Ivan dobio udarac i pao, ja sam osjetila da mi se oduzima cijelo tijelo te sam se srušila. Kada sam pak nakon svega vidjela Ivanove olimpijske suze, to me slomilo.
Inače, Ivona je magistra edukacijske rehabilitacije i jaka je mlada žena.
– Imam svoj edukacijsko-rehabilitacijski hub koji se zove "Vonkica Palonkica" i bavim se predškolskom i školskom djecom s teškoćama.
Kako sestri Ivoni, tako su Anđelo i Ivan inspiracija i mami Dijani, ali i tati Stipi u poslovnom smislu. A "mama hrabrost" je od prošle godine u ulozi promotora borbe protiv raka vrata maternice, koji je i sama pobijedila. U to ime, pozivajući sve žene na kontrolne preglede i dajući videoizjavu za portal heroic.hr, Dijana Kvesić je kazala:
– Meni je pomoglo i to što je pojam borbe i motivacije sastavni dio našeg života. Moji su sinovi osvajači svjetskih i europskih medalja u karateu, a kroz njihov smo sport jako dobro naučili što znači ustati nakon što padneš, što znači boriti se svaki dan i motivirati se kada je teško, što znači stisnuti zube i prebroditi strah od borbe koja nas sutra očekuje. A osjetili smo i to kako se uživa u pobjedi.
U borbama braće Kvesić uživa i bivši svjetski prvak Danil Domdjoni, koji nam je ovako opisao Anđela i Ivana.
– Anđelo napada rukama i nogama, a ide i na bacanja. Takvoj se širini teško suprotstaviti. Osim toga, on je i psihički stabilan. Ja sam očekivao da će on i prije osvojiti, no očito mu je trebalo malo iskustva, da stekne više mirnoće jer znao je on imati crnih rupa u borbi kada bi ušao u lagodniju zonu. Anđeo ima vic, a Ivan je pak veliki radnik sjajnih predispozicija koji voli da sve bude isplanirano i analizirano, a dokazao je da se i tako može do svjetskog vrha.
