Kruno Jurčić u kratkom je mandatu na Dinamovoj klupi nekoliko puta napravio nemoguće. Osim što je u seriji pobjeda preoteo Hajduku prvo mjesto, udvostručio Mandžinu cijenu, vratio Kovača u reprezentativnu formu, Kruno je na Poljudu izveo “čudesan pothvat”: njegov Dinamo izgledao je jadnije od Vlakova.

Kruno je na klupi previše temperamentan

Neki inozemni promatrači na Poljudu bili su začuđeni Jurčićevim načinom vođenja utakmice. Krunin stil je, blago rečeno, temperamentan, on pleše i gestikulira svih 90 minuta uz rub terena, stalno potiče i korigira igrače, kao da vodi juniore, a ne igrače Dinama s brojnim trofejima. Zdravko ga hvali i naziva “malim Mamićem” na klupi. Ali to očito nije dovoljno, pa se dopredsjednik u Splitu, u poluvremenu, opet izvikao na svoje igrače. Do tada je bilo 0:0... (td)

Butina spašavao
S jednom velikom razlikom, koja Kruni ne ide na ruku: on je na Poljudu igrao najlakšu, a Vlak najtežu utakmicu. Ako je to bio Dinamo za Europu, onda Mamić već guta tablete za smirenje. Kako u Europu s trenerom koji prospe 3:0 u srazu s momčadi, neka se u Hajduku ne uvrijede, snage prvaka Slovenije, Slovačke ili Cipra? Podsjetimo, taj je Hajduk u Maksimiru, u prvoj finalnoj utakmici kupa, s devet igrača stvorio dvije šanse. I tada su plave spasili Butina i stativa.

Zdravko Mamić očito je jako zabrinut, jer je u Splitu progovorio nakon višemjesečne šutnje. Neplanirano, ali s dobrim razlogom.

Kao i nakon Vlakova poraza u Splitu, Zdravko je ciljano zaposjeo medijski prostor. Samo da se što manje piše o kilavome Dinamu i trenerovim brljotinama. U veljači je Zdravkova tema za novine bio Bebek, sada je Miše. Samo ne Jurčić.

Od 2004./2005. nisu izgubili tri susreta zaredom

Dinamu uoči novoga istrčavanja na Poljudu prijete dva neslavna rekorda. Nikada nije izgubio četiri utakmice od istoga suparnika u jednoj sezoni (do sada ima već tri poraza od Hajduka (Ivanković, Vlak i Jurčić), a od sezone 2004./2005. nije izgubio tri utakmice zaredom. Tada je tri poraza nanizao Ilija Lončarević. Prvo je u jesen izgubio derbi na Poljudu, potom od Stuttgarta u Uefinoj ligi, a treći poraz došao je u prvoj proljetnoj utakmici sa Zagrebom u Maksimiru. Jurčić je sada vezao poraze od Zagreba i Hajduka. (td)

A o njemu se i te kako mnogo razgovara u Maksimiru. I dominira pitanje: je li taj osvajač dvostruke krune dorastao izlasku s Dinamom u Europu?

Kruno bi Mamiću nakon Splita morao odgovoriti na neka pitanja. Na primjer: na čemu se zasnivala psihološka priprema o kojoj je govorio u najavi? Je li u njoj uopće spominjao Hajduk ili se ograničio na dostojanstveno primanje pehara i decentnu proslavu?

Hajduk nikad nježniji
Gdje je za vrijeme utakmice bio “reprezentativni kandidat” Sammir? Ako je bio bolestan, zašto je onda igrao?

Kako igrač od 10 milijuna eura, Mandžukić, ne uputi niti jedan udarac u suparnička vrata? A prije dva tjedna sam je pobijedio Splićane.

Na kraju najvažnije, kako bi to Dinamu odgovaralo da suparnik igra: kad je bunker, teško se probija; kad je oštro, plavi se ne snalaze; kad je revijalno, onda nema izazova...

Zbog svega ovoga, jedna rezultatski nevažna utakmica, u Splitu, sada postaje Jurčićev ispit zrelosti. Bježi Hajduku šest bodova, ima dvostruku krunu, a opasno živi...