Mario Mandžukić igra u sjajnoj formi. Ustalio se u prvoj momčadi Juventusa, a navijači su ga proglasili i najboljim igračem u siječnju. Izjavio je tada da na terenu uvijek pokušava biti primjer suigračima, jer ako on trči najviše što može, možda će i oni trčati još više.
Dodao je kako osjeća da po tom pitanju može biti vođa. S dobrim igrama hrvatski je reprezentativac nastavio i u veljači, a u zaostaloj utakmici 18. kola kod Crotonea postigao je svoj peti ovosezonski pogodak u Serie A i tako pridonio pobjedi svoje momčadi od 2:0.
Dobre igre nisu iznenađenje
Otkako ga je Massimiliano Allegri postavio na lijevo krilo, a formaciju prilagodio na način da u njoj od prve minute mogu zaigrati i on i Higuaín i Dybala i ostale velike napadačke zvijezde, Mandžo igra kao preporođen.
– I kada je bio u maloj krizi i kada je bilo malo uspona i padova, ja u Mandžukića nikada nisam sumnjao. Potvrđuje se ono što već godinama govorim, a to je da se radi o vrhunskom igraču koji svoje kvalitete potvrđuje iz kola u kolo. Njegove dobre igre na boku za mene ne predstavljaju nikakvo iznenađenje, jer za njega to nije nepoznata pozicija. Svi mi u Slavonskom Brodu znamo da se Mario u omladinskom pogonu Marsonije školovao kao bočni igrač i to mu je pomoglo da poslije postane odličan napadač. Međutim, on ne bi zakazao ni da mu trener dodijeli bilo koju drugu poziciju jer je takav tip – kaže bivši Mandžukićev trener Marijan Zovko.
Trenerovu odluku da ga se nakon šest godina udalji od protivničkih vrata i natjera da “rinta” po boku Mandžukić ispočetka nije dočekao s oduševljenjem. Bio je gladan golova, a nova je pozicija značila i udaljavanje od naslovnih pozicija u Juveu. Ipak, ubrzo je prihvatio novu (staru) ulogu, na kojoj je do punog izražaja došao njegov golemi fizički i sprinterski potencijal. Za igre koje pruža na lijevom krilu, mediji i navijači počeli su ga obasipati komplimentima, a Allegri ga niti jednom nije izvadio iz igre. Nije ni čudo, svojim prodorima, asistencijama i pogocima “izluđuje” protivničke obrane, a doprinos u fazi obrane ionako nikada nije bio sporan. I brojke mu idu u prilog – u 65 odigranih utakmica u dresu Stare dame, protivničku je mrežu zatresao već 20 puta!
Naravno da u takvim okolnostima sve ptiče o možebitnom odlasku iz Torina u Kinu, Francusku, Englesku ili kakvu četvrtu destinaciju u ljetnom prijelaznom roku postaju bespredmetne.
Marijev omiljeni trener iz djetinjstva Damir Ruhek drži kako tajna njegovih odličnih igara na mjestu lijevo krila leži u – plućima. Hrvatski reprezentativac bez problema istrči cijelu utakmicu, dok Higuaín i ostale Juventusove zvijezde to ne mogu. Dovoljno je, kaže, usporediti ga s Pjanićem. Nije sporno da Miralem zna igrati i da dijeli lopte kao na dlanu, ali on ne može pretrčati ni 50 posto onoga što pretrči Mario.
Trči bez problema
– Mandžina je sreća što je u mlađim kategorijama igrao na boku, pa je stalno trčao od svog šesnaesterca do suparničkog kornera i natrag, te je pomagao u defanzivnim poslovima. Tim zadatkom natjerao sam i njega i ostale da se stalno vraćaju. To mu je puno pomoglo i zato on to danas izvršava bez problema, jer ima moć ponavljanja – ističe Ruhek. Koliko su Ruhekovi zadaci bili plodonosni, govori podatak da su mlađi pioniri Marsonije s Mandžukićem na čelu u Prvoj kvalitetnoj ligi mladeži Slavonije i Baranje na kraju prvenstva osvojili prvo mjesto s osam bodova prednosti pred drugoplasiranim Osijekom, a gol-razlika bila je impresivna – 129:7!
>>Mandžukić pokazao Pjaci kako se zabija
