Naugodnije iznenađenje tekuće sezone u najjačoj europskoj nacionalnoj ligi jest madridska Fuenlabrada, a njen najbolji strijelac je 35-godišnji Zadranin Marko Popović. Hrvatski internacionalac doživljava svoje novo igračko proljeće koji nakon 11. kola ima najbolji start u svojoj povijesti (8-3) i kao takav trenutno dijeli drugo mjesto s euroligašima Barcelonom i Valencijom.
- Po trenutnom plasmanu mi smo daleko iznad našeg budžeta po kojem spadamo u donji dom Lige Endesa. Onih 5-0 bilo nam je najbolji start u povijesti kluba, a vjerujem da je to i ovih 8-3. No, svake godine u ovoj se ligi dogodi neki bum. Jedan, pa čak i dva. Uvijek netko iskoči. Prošle sezone je to bio Tenerife, prije toga je to znao biti Bilbao. Uvijek se dogodi neka lijepa priča pored ovih pet velikih klubova odnosno euroligaša i Gran Canarije - kazao nam je Marko iz svog madridskog stana ovako produmačivši svoju drugu igračku mladost:
- Ne znam je li mi ovo druga, treća ili peta mladost, no moram priznati da igram iznad onoga što sam svojedobno mislio da ću u ovim godinama moći. Dobro sam fizički, a glava dobro radi, a kada me se u nekoj sredini cijeni onda i ja puno više dajem toj momčadi jer dobijem veće samopuzdanje. Posebice ako se poklope suigrači, ako je u svlačionici sve kako treba.
Popović je tek treću sezonu u Fuenlabradi i već je kapetan momčadi što nije čest slučaj?
- Kada ste stranac teže vam je zaslužiti kapetansku traku nego domaćim igračima. Meni je ovo drugi put, bio sam u Žalgirisu dokapetan, no kada se ozlijedio kapetan Jankunas bio sam kapetan igračima poput Kaukenasa, braće Lavrinovič i Javtokasa. Bila je to velika čast.
S obzirom na igrački staž, da li mu je sve teže trenirati kao i većini veterana?
- Kada ste u ovim godinama onda to od vas traži puno više discipline. Ponekad mi teško padnu dani kada imamo dva treninga, no ne propuštam ništa, ne tražim povlašteni status.
Za produljenje vijeka trajanja zacijelo je jako važan i režim života?
- Pokušavam što više spavati, jedem više puta dnevno po manje obroke i nema više izlazaka kao što je bilo dok sam bio mlad igrač. Našao sam jednu rutinu koje se držim.
Rutinu je pronašao i u svakodnevnom madridskom životu bez obitelji.
- Kad god mogu ja skoknem kući da vidim obitelj. S druge strane, uvijek mi dođe netko od prijatelja, a ovdje je i obitelj Tabak koja mi je u startu puno pomogla. U Madridu su i naši nogometni reprezentativci, moji Zadrani, Luka Modrić i Šime Vrsaljko. Sa Šimom se puno češće vidim, družili smo se baš protekle nedjelje, a s Lukom manje. No, zna se tko je Luka u svjetskom nogometu, kolika je on zvijezda u koliko velikom klubu, a njemu je tu i obitelj, a Šimi supruga tek povremeno dođe.
Supruga i djeca po prvi put su odvojeni od Marka.
- Obitelj je dosad uvijek bila samnom, no došlo je do prekretnice jer je sin krenuo u školu, a nismo ga više htjeli maltretirati sa životom u inozemstvu. Željeli smo da on osjeti pripadnost i na koncu smo, između Madrida i Zagreba, odlučili da ćemo živjeti u Zadru neovisno o tome koliko ću ja još igrati.
Kao nekome tko iza sebe ima šest eurobasketa te po jedne olimpijske igre i svjetsko prvenstvo, zacijelo mu nije bilo lako gledati Hrvatsku kakvu smo vidjeli u kvalifikacijama za SP?
- S jedne je strane Fiba napravila takav džumbus u kojem je Hrvatska jedna od zemalja koja najviše ispašta, a s druge strane su se čelni ljudi u Savezu odlučili za novi smjer i to treba poštivati. Nisam ravnodušan kada vidim da nam ne ide dobro jer sam puno emocija uložio u reprezentaciju. Zapravo, uspjeh reprezentacije je nešto što sam u karijeri najviše želio, ali i igrači iz mog naraštaja, i možda bismo zato većinom i izgorjeli u želji.
U Hrvatskoj je puno rasprava o tome da li ili ne koristiti veterane. Javnost je za sve najbolje raspoložive (pa tako i ovaj novinar), a izbornik i šef Stručnog savjeta tome nisu skloni. A mi smo nekako uvjereni da bi Pop teško rekao ne kada bi ga sada netko zamolio da pomogne da se Hrvatska plasirana SP u Kini.
- Teško bih rekao ne jer ja se službeno od reprezentacije nisam oprostio, no znam da do toga neće doći jer dobro poznajem Rađu i njegovu odlučnost. OK, odlučilo se ići u drugom smjeru i ja to pozdravljam. No, nije mi svejedno kada vidim da nam ne ide dobro i čovjek se osjeća kao kada se rastane od supruge i ona mu odvede dijete. Fala Bogu, moja obitelj je na okupu, ali to uzimam kao primjer.
Nije nas bilo na na tri SP-a zaredom (1998., 2002. i 2006.) i hrvatske košarke nije nestalo. Zašto je onda potencijalni neodlazak na ovaj SP toliko dramatičan?
- Nama su elementarni kriteriji uvijek bili nastupi na velikim natjecanjima, a kako ih je Fiba prorijedila stavljajući i eurobaskete svake četiri godine, onda bi neodlazak u Kinu bio veliki minus talentirana naraštaja koji dolazi. Neće to biti lako postići i ja se divim svim ovim momcima koji su zaigrali prvi puta i preuzeli tako veliku odgovornost jer majica s grbom vrlo je teška, puno je to kilograma.
