– Evo ga! Tuhelj! Ovih dana imamo sastanak s predstavnicima inozemne tvrtke. Nažalost, ne mogu vam još otkriti njezino ime, ali nadam se da ćemo potpisati ugovor te da bi za dvadesetak dana mogla početi gradnja kampa. Taj bi projekt trebao dobiti slogan “Hrvatska – mala zemlja za velike nogometne pripreme” – kaže Marković.
Napokon se, dakle, nešto pomiče s mrtve točke.
– Apsolutno! To je veliki pothvat, nadam se da ćemo u ovo doba sljedeće godine razgovarati u novom hotelu u Tuhlju. Cijeli bi projekt trebao stajati 22 milijuna eura, Fifa nam pomaže u sufinanciranju sa oko pet milijuna eura, ostalo ulažu HNS i naš partner. Gradit ćemo i centre u Makarskoj, Umagu, Dubrovniku..., to je neophodno. Austrija ima 29 kampova, da ne govorim o Francuskoj, Italiji...
A Hrvatska nema ni pošteni stadion!
– To je strašno... Koliko znam, grad Zagreb spreman je uložiti novac, nadam se da gradonačelnik Bandić ima snage za to. Kad se sagradi stadion, mora dobiti ime Dražana Jerkovića.
Gdje će igrati reprezentacija ne bude li mogla u Maksimiru?
– Uvijek treneri i igrači biraju gdje će se igrati. A trenutačno su za velike utakmice kandidati samo Zagreb i Split.
Država ništa ne ulaže
Kamo ide nogomet u Hrvatskoj?
– Odgovor na to pitanje dali ste konstatacijom da Hrvatska nema ni pošten stadion! Financije su veliki problem, klubovi jedva preživljavaju. Znate, Hrvatska je deset godina među deset najboljih svjetskih reprezentacija po Fifa rankingu, najbolji smo veleposlanici države, koja baš ništa ne ulaže u nogomet. I to je veliki problem.
Samo četiri prvoligaška kluba zasad imaju prvoligašku licenciju, hoće li je svi dobiti za desetak dana?
- Vjerujem da hoće, ali to ovako ne može beskrajno ići. Uefa neće više trpjeti opravdanja da smo mala i siromašna zemlja.
Je li stanje nogometa u Hrvatskoj sad teže nego u ratnim godinama?
- Čini mi se da jest! Nemamo onakav fantastičan naraštaj igrača koji je eksplodirao na SP u Francuskoj, a klubovi su ostali prepušteni sami sebi. Nekad su klubovi bili ponos gradova, tako je bilo i u ratno doba, kad su gradovi financirali svoje klubove. Ali, danas to nisu u mogućnosti i zapravo je sretan onaj klub koji ima igrača kojeg može prodati, kako bi od tog novca preživio. Primorani smo stalno prodavati nadarene igrače i kvaliteta pada.
Jeste li zadovoljni rasporedom utamicama u kvalifikacijama za EP?
- Nikad čovjek nije zadovoljan kad se raspored odredi ždrijebom! No, što je tu je, imamo dobre igrače i favoriti smo skupine. Mnogo će ovisiti o zdravlju naših igrača, posebno onih koji igraju Engleskoj. Često su ozlijeđeni, kao da ne poštuju engleski način razmišljanja i igranja. Previše se naši dečki na Otoku igraju s loptom, morali bi se prije rješavati lopte, bilo bi onda manje lomova i težih ozljeda.
Tiha tuga uoči SP
Eduardo ne igra...
- To je ozbiljan problem, ne mogu shvatiti zašto Dudu ne igra kod Wengera. I ne bude li igrao, neka promijeni klub!
U prosincu je Skupština HNS-a. Moram vas opet pitati hoćete li se iznova kandidirati za predsjednika?
- Teško mi je to sad reći, ispalo bi kao bijeg... Čekaju nas teški dani, s financijskog i igračkog aspekta. Rekao sam da ću otići onda kad ja budem htio.
O čemu ovisi vaša odluka?
- Ni o čemu, samo o meni! Mislim da ću otići, jer u Hrvatskoj ima ljudi koji mogu ovaj posao raditi jednako dobro kao i ja. I odem li, bit će to zato jer ću imati izvanredne zamjenike.
Mislite li tu na Bobana, Šukera...?
- Naravno, to su naše nogometne veličine. A na čelu Saveza uvijek mora biti svjetski poznato ime, jer ime otvara sva vrata.
Teško ste izgovorili tu rečenicu “mislim da ću otići”...
- Gledajte, odnos prema sportu u ovoj državi nije kvalitetan. Bojim se da dolazi vrijeme u kojem će se očekivati da se bez ulaganja može puno napraviti. A to ne ide, prošlo je vrijeme livada i školskih igrališta. Nekad je nogomet bio igra, a danas je to ozbiljan posao. Svjestan sam da u ovim teškim vremenima sport ne može biti na prvom mjestu, ali ga se ne smije ni zapostaviti! Ovu su državu najviše proslavili sportaši.
Do početka SP-a ostalo je 50 dana, a kod nas se ne osjeća miris velikog natjecanja?
- Osjeća se tiha tuga. I kad počne SP, bit ćemo još tužniji! Navikli smo biti na velikim natjecanjima, trebali smo i sad biti tamo...
Idete li vi u Južnu Afriku?
- Idem na Kongres Fife i ostat ću prva dva kola. Naš Stručni stožer ide na SP, oni duže ostaju, to je važno.
Tko će biti svjetski prvak?
- Novog prvaka treba tražiti između Španjolske, Brazila, Argentine i Italije, koja je uvijek među favoritima.
Tko je najbolji igrač svih vremena – u vrijeme Pelea ste igrali, Cruyffa i Maradonu ste uživali gledati, baš kao i sad Messija! Je li Messi već sad u rangu spomenute trojice?
- Jest! Čim razgovaramo o njemu na taj način, znači da je na toj, najvišoj razini, Messi je svjetsko čudo! Međutim, spoznaja da ne igra jednako dobro za Argentinu kao za Barcelonu, ipak govori da je nogomet momčadska igra! Kad nema kraj sebe Xavija, Iniestu, Ibrahimovića i ostale ipak je to jedan drukčiji, slabiji Messi...
